Dalas Buyers Club 2013.
Ne mogu reći da sam ljubitelj Matthewa McConaughey, dapače prije sam na onoj suprotnoj strani kojoj je on fizički mrzak pa onda i sami njegovi filmski uradci nisu pretjerano gledljivi. No, ovaj film me pokolebao, pa sam sad daleko od toga mišljenja kao i spoznaje da samo mršavljenje do razine kostura jedan od načina kako pokupiti Oskara.
Drugi način kako maznuti tu nagradu je znati glumiti. U ovom slučaju meni neprivlačni M.M. (a nije Merlinka) sad je ipak manje mrski ali i dalje fizički gnjušavi, odradio je lavovski dio posla sebi u korist i to naplatio najpoznatijom nagradom.
I to posve zasluženo.
U kombinaciji sa drugim likom kosturom (J. Leto), režiser i scenaristi odradili su film na najbolji način. Uz odličnu mada ne baš uvijek autentičnu priču o stvarnim događajima zadužili su nas ne samo filmski već i ljudski nastojeći nam servirati emotivnu priču o svojevrsnom iskupljenju na američki način. Plivajući u moru legislative prepunom morskih pasa pravila i zakona uspjeli su ono što ni sami nisu očekivali; probudili su u ovom svijetu mržnje, sebičnosti i netolerancije vlastitu ljudskost i poigrali se s njome na sebi svojstven način.
Ukratko; solidan filmski uradak, dobro prenešena priča koja gledatelja emotivno ne iscrpljuje a opet ostavlja poseban ukus u ustima nakon konzumacije. Gledati!
