Dečko je to dosta dobro podnio. Kad mu je u lice rekla da je falsificirao diplomu, da je neradnik i danguba jer eto, nije sagradio kuću nego je podstanar s 30 godina, uspio je nekako zadržati u sebi da je ne pošalje ne znam kamo. Zbog mene je to uspio i hvala mu na tome, netko bi drugačije reagirao u svoj toj bjesnoći.
Što se razbaštinjenja tiče, mama možda misli da me lovom drži u šaci, ali ja joj jasno dajem do znanja da me novac ne zanima već dobri odnosi s njom i tatom i mislim da je ona toga itekako svjesna.
Također, ako se želi osigurati da taj novac i nekretnine nikad ne dopadnu u ruke mog dečka, i to se može kod odvjetnika riješiti.
Razumijem da se gadno naradila za to što je stekla i ima taj strah od zlog zeta koji će sve uzeti i potrošiti.
Pokušavam ostati pribrana i racionalna, znam da je imala težak život i da sve to čini iz nekog iracionalnog straha.
Ne pomaže ni što se okružila ljudima koji imaju grozne priče o djeci koja su ih napustila, odjebala, o zetovima koji oće samo lovu i tome slično.
Ne pomaže ni što ga određeni ljudi također vrijeđaju pred njom, a nemaju pojma o meni ni o njemu. Susjedi, rodbina, njeni prijatelji. Idu joj niz dlaku pa govore da se oće samo dokopat para.
Da stvar bude bolja, ona je uvjerena da će on mene ,skupa sa svojom mamom ,jednog dana ubit i uzet sve.
Ma zlo mi je.