Quote:
romkius kaže:
U mjesec dana kod mene joj je smetalo: svi moji prijatelji, moj nacin saljenja, moje ponasanje, sto neki put idem kasnije spavati, sto izlazim sa prijateljima, sto ne izgovaram njeno prezime dobro.
Nakon sto sam prekinuo sa njom plakala je i jecala da nastavimo. Pitao sam je zasto mi toliko prigovara a tek smo poceli. Rekla je kao da je to normalno i da je to smeta. ( sto se tako ponasam )
Nije trpila niti najmanju salu niti prigovor na svoj racun, cak je abnormalno puno toga smatrala da se radi protiv nje. Primjer drago mi je sto ti dobro ide posao. Njen odgovor pa sta tebe smeta sta ja radim posao koji radim.
Optuzivala me je da cu je varati. Inace joj najduze veze sto sam poslije saznao traju mjesec dva
|
Moja nije toliko radikalna.
Ipak, bilo je frendova koji su joj smetali, kao što je bilo i bezazlenih šala koje su joj smetale, smetalo bi joj i kad bi si uzeo vrijeme za sebe, za neke svoje zanimacije. Šale na svoj račun također. Ne sjećam se da se ikada našalila na svoj račun. To je isto znak manjka samopouzdanja.
Najviše me deprimira to što mi ne vjeruje kad joj ukazujem da ima problem. Kad joj ukazujem na tu prokletu manipulaciju krivnjom (koja frustrira), kad joj ukazujem na njene pretjerane i neracionalne strahove koji ju sputavaju u životu.
Izrazito teško prihvaća i najkonstruktivniju kritiku u tom pogledu.