Knjigu nisam pročitala kad se to moralo, ali eto, nikad nije kasno nadoknaditi nepročitanu lektiru...
Sjećam se da je mnogima to bila (i još je) najbolja knjiga koju su ikad pročitali - moram priznati da mi nije jasno čemu tolika fama oko te knjige, nije loša, ali da je najbolja koju sam u životu pročitala - nije ni blizu...
I meni je tek pred kraj Holden postao simpatičan (možda ne toliko simpatičan koliko mi ga je bilo na neki način žao), pa mi je knjiga dobila nekakav smisao...
Mislim da je na Holdena dosta utjecala smrt brata, te je zbog toga možda prerano sazrio, a s druge strane je još uvijek klinac koji ne želi odrasti... svi mu idu na živce, ali opet ne želi biti sam (ja sam zapamtila primjer onog susjeda iz doma, koji mu se čak i gadio, ali ga svejedno ne želi otjerati iz sobe kad ovaj dođe nepozvan), pa pomiješane emocije prema svemu i svima, i... ne zna on ni sam što hoće - kak veli srčeko - buntovan je a da ni sam ne zna zašto... uglavnom, sve ono zbog čega bi se sa 16 poistovjetila s njim, sad mi dođe ko poriv da ga isprašim po turu...
Bit će da sam ipak zaboravila kako je to kad si mlad...
