Quote:
Daniel.N kaže:
Što se tiče "šutnja", to je svakako od korijena šut- (šutim, šutjeti, šutnja) a po http://hjp.srce.hr je varijanta od čutim, ćutim ~ osjećam. Malo je nejasno, ali svakako treba uspoređivati tek šut- i etruščansko asutina. Nisam baš siguran da bi se u i i tako očuvali. |
Hm pa kad vidiš npr. spisak arhaizama u ćakavici, prva stvar koja se desi je šok s obzirom kako vjerno su se neke riječi prenijele kroz par tisuća godina u naše vrijeme ili vrijeme nama poznato. Npr. akadizam -takati- iliti taknuti. U ćakavici je takati, ne taknuti. Ima toga dosta. Šutnja čak i nije sašuvana u istom obliku ako je riječ o asutini, odnosno sutini nakon latinizacije. Moguće je da je u pitanju riječ koja je postajala u nekoliko susjednih jezika, možda donekle i srodnih ili u direktnom kontaktu (etrušćanski - liburnski), a čije porijeklo dolazi iz starijih I-E jezika iz Male Azije. Tako raširena riječ bi dislocirana lako prešla u korijen -ćut- u govoru, a bliže Liburniji bi ostalo -sut- odnosno -šut-.