[Nemruth Dagi]

[I]153...155...160...sranje...to je ništa...

Mladić izgovori to i sa gnjušanjem odbaci crnu deformiranu kutiju u šiblje. Premalo je, za ništa......može samo kupiti nekoliko tableta.....

Cigarete???
Jedva ima za cigarete.
Mozak mu je govorio da će brzo nastupiti panika....mora se hitno naprašiti bilo čime. Već....predugo nije uzeo pristojnu porciju.
Vrijeme je.
Cold turkey ga zove, njegov glas je sve bliže....groznica.
Mora si pod svaku cijenu namaknuti šut...netko će mu dati na kredit...


Uvečer dječje igralište pored stambenih zgrada bilo je posve prazno. Mladić je nemoćno sjedio na polomljenoj klupi.
Bolje išta nego ništa...mislio je u zbrkanoj glavi....par tableta ne može zamijeniti šut.......koji svijet, danas niti sveci nemaju lovu.

Pio je jeftin brendi.
Digne se teturajući, obavi nuždu u grmlju držeći se za stup. Mozak mu je drvenio, volio je taj osjećaj tuposti.
Više pijan nego naprašen sjeo je na pješćanik.

Ovaj dio grada je već spavao. On je iskoristio dan za potragu....nema niti kreditora. Nitko ne želi obećanja i riječi. Daj lovu i šlagiraj se sam. Naposljetku dobio je dvije tablete i kupio cigarete i cugu....pio je cijeli dan...
Osjetio kako mu vlaga ulazi u kosti...zima još malo i zima će.
Opet će pod most...dom.

Sjeti se staraca. On sin jedinac, krenuo na fakultet.
U međuvremnau se izgubio u lošem društvu.
Što su starci mogli nakon prodanog televizora i obiteljskog zlata.

Da, tako je to kad se sitni provincijalci dotepu u veliki grad.
Prvo sine škola, vojska i ženidba....sve po redosljedu.
On je malo pobrkao; škola napola, vojska nikako....droga totalno....nasmije se svojim mislima i rukom posegne za pijeskom u pješčaniku.

Svjetlo rasvjete obasja malena zrnca, on ih lagano ispusti iz ruke. Zasvjelucaju zrnca na slabom svjetlu i odmah se rasprše odbačena u mrak.

U kojem zrnu sam ja......tko me to drži u šaci. Mlaz pijeska iz njegove ruke presahne, na vlažnim dlanovima ostane mu trag pijeska.

Što me to melje? ..upitao se dok je brisao znojne dlanove o hlače.

Lakše je prepustiti se vjetru.....
Noć mu se učinila predugom, svitanje još jednog dana nemogućim. Mora prestati s time..... gorko zaplače i nasloni prljave dlanove na svoje lice.
Suze se pomiješaju sa znojem i prljavštinom njegovih ruku.


Čovjek u kaputu izađe iz zgrade. Prvi pospani autobusi već su skupljali radnike po četvrti. Čovjek produži brzim koracima prema autobusnom stajalištu.

Tata...progovori mladić na desetak metara od čovjeka.
Čovjek na čas stane, ali prepozna siluetu i odmah ubrza korak.
Mladić mu se približi i stane na put.

Nemam novaca...izgvori to čovjek i pokuša ga zaobići.

Ne tražim novac......u dahu izgovori mladić nastojeći izbjeći svako treperenje svojeg glasa.

Što hoćeš???.... stogim će glasom čovjek.

Želim...

Jesli li se skinuo s droge???

Nisam, ali želim i....

Narkomani nemaju želja osim jedne....izreće to čovjek i krene dalje.

Tata...čekaj...stani..

Uništio si nas.....opljačkao...ubio u pojam....prodao...osramotio...

Pomozi mi.....glas mu je ipak zatitrao dok je izgovarao tu tako tešku riječ.

Dosta je pomoći, nakon svakog našeg pomaganja mi smo sve siromašniji, sve ogorčeniji....u hodu je izvikivao čovjek.

Ali ja zaista želim....samo ovaj put.....tata.....dotakne njegovo rame u trku.

Čovjek grubo odgurne mladićevu ruku.....potraži pomoć sam....mi smo ti dovoljno pomogli.....ti narkomanu.

Mladićevo tijelo stresla je groznica, uši su mu počele zujati, usta postajala sve suša.
Pojavio mu se glas u glavi koji je stalno ponavljao....šut..šut...šut..

Stari nemoj......odlučio sam se skinuti.....

Ma skinuti ćeš se ti vražju mater.....zadere se čovjek.

Ti...ne znaš kako mi je...odvrati mladić.

Nezahvalniče jedan, uništio si me, uništio si svoju majku...gade lažljivi.......vrištio je čovjek približavajući se mladiću.
Mladić odmah odstupi korak od njega.

Želim se liječiti.....zaista...

Ne, ne lažeš....čovjek se sve bjesniji približavao mladiću koji više nije odstupao od njega.

Mladić posegne za svojim pojasom....više ništa i nije čuo....niti oca koji mu se unio u lice vičući....niti sebe.....ništa......groznica je kolala njegovim tijelom...

....cold turkey had got me, on the run.....

Ti.......gade....

Podigne polugu i zamahne.
Teško čovjekovo tijelo se mekano spusti na tlo.
Zemlja sa obližnjeg travnjaka je halapljivo upijala krv s njegove glave.
Mladić je i dalje stajao. Tišinu u njegovoj otupljenog glavi probijala je sve veća groznica.
Jedva je odlijepio svoja stopala od tla, bacio polugu...i nestao.
Trčao je bez cilja, izbijajući posljednje ostatke noći jednog grada.
/I]