|
Vidim da ovdje neki ljudi stavljaju životinju u istu skupinu kao i djecu (s primjerima da ako nešto mogu djeca zašto ne bi mogle i životinje)
Takav način razmišljanja mi je potpuno neprihvatljiv
Ja imam mačku (koju jako volim, udovoljavam njezinim željama, ne smeta mi da spava na mom krevetu) ali ne smatram da treba imati prava kao i čovjek
Pas nema razinu svijesti kao čovjek, on nema osjećaj razlikovanja dobra i zla kao što to ima čovjek (nije baš bez nikakvog utemeljenja rečenica: nismo životinje, ljudi smo, možemo se dogovoriti).Životinja i u igri može ozlijediti čovjeka, nema loše namjere ali se zaigra pa ugrize, ogrebe. Nekada se uplaši nekog pokreta ili reakcije čovjeka, doživi ga napadom pa počne pokazivati agresiju (ljudi iz dragosti žele pogladiti psa a ne razumiju da je to takav tip psa koji ne voli da se ulazi u njegov osobni prostor).
Psi često imaju i ulogu čuvara kuće, laju i reže čim kraj kuće prođe netko nepoznat, imaju svrhu zastrašivanja... pa nije ni čudno onda što se dio ljudi osjeća nelagodno u blizini psa i što ga se boji... i što se ne želi nalaziti u malom skučenom prostoru (kao što je to autobus) sa psom (pogotovo velikim).
Susjeda od moje prijateljice ima ogromnog psa koji često laje, reži. Prijateljica se uopće ne može s trogodišnjom kćeri igrati na dvorištu jer je mala u paničnom strahu od životinje koja je triput veća i tko zna koliko puta jača od nje i dosta agresivna. Svaki put kada netko spomene psa mala se odmah uplaši, sakrije se i počne plakati.
Definitivno mi ne bi bilo čudno da se ta djevojčica i za 30 godina naježi kad prođe kraj psa i da joj bude nepodnošljivo da 3 sata u autobusu do nje sjedi pas.
Ništa manje sebični od roditelja koji puštaju da njihova djeca u javnosti vrište i trgaju stvari i koji smatraju da su njihova djeca centar Svemira nisu ni oni vlasnici životinja koji radi vlastite komotnosti se ne obaziru na strahove ( i to opravdane) i nelagodu članova društva čiji su član.
|