Quote:
plus.nesto kaže:
Zanimljivo je da sad pred argumentima svi prodavaci magle (koji citiraju pavicica i ostale nebuloze yugo-sfernih novinara) tu na forumu zasute,medjutim vec za mjesec dva vodit ce se ista rasprava,a od njih cemo slusati opet iste vec vise puta pobijene argumente.
Saka hrabrih ljudi u Vukovaru i drugim mjestima je razbucala ne samo te rezerviste,nego i elitne gardijske oklopno mehanizirane brigade iz Beograda,kremu JNA koja je imala za zadacu obranu Beograda od kakve mozebitne vanjske ugroze.Uz to nakon svih tih poraza i ponizenja 1991-1995,vrhunsko stize 1999. na svetoj zemlji Kosmetu.I rezultat;jedina od 6 republika koja je iz Jugoslavije izasla manja nego li je bila u Titovoj vrijeme.A imali su sve u svojoj saci manje od 10 god.ranije.
|
Svatko iole stariji na ovoj temi, tko je služio JNA, znao bi da je ovaj rat vođen taktički potpuno promašeno. Da je JNA htjela dovukla bi se u rujnu '91. do Zagreba. Pa kakve je obrane bilo u Slavoniji na širokom prostoru od Đakova do Našica, u srpnju 1991.? Nešto pušaka i sitnog streljiva. Umjesto toga oni su bezrazložno opsjedali Vukovar. S vojne točke gledišta krivo i bespotrebno.
Mogli su dići više vojske, ali nikomu se ne gine.
Drugo,
grad nije lako uzeti. Teoretski Srbi su mogli ući u Zadar, ali s puno mrtvih glava. Mogu oni sad pričati što god hoće, oni baš tako hrabri vojnici kako se vole hvaliti nisu.
Negdje sam pročitala da je omjer snaga na samom početku rata bio 132:1 u korist Srba!?!
Puno granata su u ratu ispaljivali olako, neprecizno, napamet i bezveze. Tako se ozbiljan rat ne vodi. Rasipali su streljivo.
Rat nije jeftin, 3 milijuna maraka dnevno, znači Srbija ne bi više mogla dugo izdržati sve to poplaćati.
Srbi su bili upleteni u sve ratove, fronta od koliko, 3000? kilometara, pa to Švabo ne bi pokrio 1940. U dijelovima Hrvatske imali su područja gdje ih je bilo vrlo malo a velika ratišta, onaj kraj što se navukao na Karlovac a ugrožavao i Bihać. Koliko je tamo uopće živjelo Srba prije rata. 20 000. Premalo za rat.
Ono što ja iščitavam kod Pavičića, prema kojemu ne krijem simpatije...
Da je svaka marka iz emigracije otišla na oružje manje bi bilo mrtvih.
Da se pokušalo pregovorima do zadnjega, malo bi Srba iz Srbije uzimalo oružje.
Da baš nijedan Srbin nije otpušten s posla, šikaniran i izbacivan iz stana, imali bi veći kredibilitet. Time bi određeni broj Srba dobrovoljno otišao u hrvatsku vojsku i rat se mogao ranije dobiti.
Zašto se nije vjerovalo prokušanom kadru iz JNA? Oni su ipak profesionalni vojnici. ( U Jugoslaviji je more stvari 1945. bilo nefunkcionalno jer se nije vjerovalo, "bandi" koja je bila obrazovana!!!To me podsjeća na to.)
Zašto su na vodeća mjesta i nadzorne službe dovodili ljude iz Hercegovine? Sisak? Obavještajac iz Ljubuškog? Šta su svi sisački Hrvati kao Denis Latin, pa im se ne vjeruje. Zašto?
Ustaštvo je jednostavno preko svake mjere kompromitirano. U tolikoj mjeri da je manje-više svakom hrvatskom Srbinu bilo zazorno, a uz mitologiziranje i izvlačenje kostiju, uz pozive SPC-a i otadžbine, došlo se do prenaglašenog utjecaja „povijesti“ u životu svakodnevnog čovjeka.
Bilo je vremena, govorim iz perspektive suživota s „građanskim“ Srbima kojima se svaka rasprava završavala na navodnih „700 000“ mrtvih iz Jasenovca. Ni ozbiljnim Srbima nisi mogao reći ništa protiv te cifre.
No to ne znači da je Srbima bilo ugodno susretati suborce sa slovom U, vraćati kunu, nazivati nešto zlogukom skraćenicom UNS. Da se s tim u startu znalo raščistiti dio Srba bi odvagnuo na našu stranu. Taj dio je mogao pridonijeti vojnoj prevazi. A ne davati otkaze, ubijati, otvoriti zloglasnu Loru.
Da nije bilo lopovluka u privatizaciji brže bi se i bolje nabavljalo oružje.
Što je s lukom Ploče? Gdje je to završilo? Šverc iz Vinkovaca?
Inače, pokrajine su imale puno veće elemente samostalnosti nego što mi ovdje elaboriramo. Srbija je zadržala, pa u dobroj mjeri etnički i poremetila Vojvodinu, a dobit će na ovaj ili onaj način upliv, utjecaj, možda i teritorij u polovici Bosne. Nije to malo. S obzirom na njihov evidentan demografski pad izgledno će zadržati sve „hrvatske“ Srbe kod sebe, kao što i mi radimo s bosanskim Hrvatima. To ja zovem, „genocid na drugi način“, ali to nije sad tema za raspravu.
Hrvati su imali sreće, a Srbi su realno dobili koliko su mogli. I to je to.
A moglo se i ostati u Jugoslaviji, da.