Imam skoliozu još negdje od 6. ili 7. razreda osnovne, dakle kojih petnaestak godina. Dugo nisam bila na pregledu, ali znam da mi se stanje pogoršava jer me sve jače bole leđa. Uz to imam jednu urođenu deformaciju na kuku na istoj strani, pa to još pogoršava situaciju tj. bolove.
Ne znam koliko je ozbiljna ta moja skolioza, zadnji put kad sam bila kod ortopeda radi kuka (prije neke 3 godine) mi je usput i poslikao kralješnicu (mada on nije specijalist za to), rekao da je istina to da imam skoliozu ali da nije ništa strašno. Sad što to znači ne znam, jer i kad mi pregledava kuk samo kaže da je u redu jer ne treba još operirati, i neka dođem kad više ne budem mogla hodati
Još kada mi je ustanovljena ta skolioza dječji ortoped mi je prepisao neke vježbe istezanja i jačanja leđnih mišića koje mogu raditi i sama kod kuće, i kada ih redovito radim pomažu mi bar toliko da me manje boli. Na žalost, ja sam strašno lijena, pa ih počnem raditi tek kada više ne mogu izdržati bolove (nisu toliko jaki nego su uporni), ali čim se malo bolje osjećam prestanem
Navodno su sportovi koji pomažu plivanje i odbojka, a uz to treba se paziti svakodnevno - kako sjedimo, kako hodamo, kako dižemo stvari (meni je rečeno da ne smijem podizati predmete teže od 5 kg! - možeš misliti koliko je to moguće izbjeći). Vježbanje isto pomaže, ali se mora jako paziti šta i kako, da ne opterećuje kičmu - prvenstveno su dobre vježbe istezanja, ali treba i jačati mišiće, ali paziti da se vježbe rade pravilno, da se ne koristi preveliko opterećenje, da se ne rade asimetrične vježbe... uglavnom, cijela nauka o tome kako spriječiti da se stvar pogoršava, ali kako to ispraviti - e to mi još nitko nije rekao
