Ja sam rodila u Splitu i to 2 puta i - preživjela!
Dakle, 1. put je bilo 2000., sam porod (računam od puknuća vodenjaka, do izlaska bebe) trajao je sat i 20 min. Prije toga sam 11 dana odležala u bolnici, čekajući sretan događaj. Budući da nisam iz ST, ginekolog me je uvjerio da dođem prije i čekam tamo, nego da rodim negdje usput, s obzirom na tadašnje stanje naših cesta, te gužvu na njima (ljeto).
Eto, ja bila prvorotkinja, a sve se tako brzo odigralo, ni dežurni doktor, nije mogao vjerovati!
Uvjeti u bolnici su bili katastrofalni, WC baš nije bilo na svakom koraku! Ali najgori problem je ipak bio (ne)čistoća... Za koju nisu bili krivi ni doktori, ni sestre, ni čistačice! Npr. već te u 5.30 probude, mjerenje temperature!U isto vrijeme bi se čistio WC! Obično sam bila u njemu prva nakon čisščenja i gle čuda - bio bi čist! Par sati poslije, WC školjka puna papira, papir pliva po podu, krvavi ulošci leže na podu, fuj
Pa ja sad pitam te žene, ponašaju li se tako i doma???????
Nakon što sam rodila, ona tri dana do izlazka prošla su mi brzo, jedva sam čekala svoju bebicu odnijet kući!
A porod, bolilo je, naravno, pogotovo zadnja 2 truda, ali ja svejedno nisam ni zvuka ispustila, nekako sam mislila da će mi bit lakše, ako se ne derem, i tako je i bilo! Šivali me jesu, uz lokalnu, tako da nisam osjetila!
Kad dođeš u sobu nakon poroda, moraš u WC, uz sestrinu pomoć, naravno. Iako sam govorila da mi je dobro, i da ja to mogu, 5 sam se puta onesvijestila u pokušaju da dođem do vrata, pa smo to ostavili za ujutro! Bila sam slabokrvna, pa su mi dali sutradan 2 vrićice krvi!
Najodvratnije što mi se dogodilo je klistir, i onda, i 2. put!
Drugi put sam rodila prije 3 mjeseca, 5 tjedana prije termina, pukao vodenjak u 22 h, u 23 h me vozilo hitne dovelo u bolnicu. Bilo mi je grozno, nisam znala zašto se to događa, a trudnoća uredna. Trudova uopće nisam imala, bila priključena na CTG iza 01 h, ležala na prvom krevetu u predrađaoni. Ujuto mi izvadili krv, i tko god prođe od doktora i babica pita, ima li išta, a ja stalno odgovarala ništa. U 13 h mi dali gel, rodila u 18.15, beba je morala u inkubator, APGAR 9.
Ovaj put su me više šivali (tiskala između truda svojevoljno, željela sam da se što prije rodi, kad već mora izać), ali je to tako dobro učinjeno, da me duplo više šavova boljelo manje nego prvi put. Zahvaljujem se doktoru B. na "paškoj čipki", razgovoru i dobrom raspoloženju!
Tu prvu noć provela u sobi s trudnicama, šta čuvaju trudnoću, bile su mi super, nahranile me (ništa nisam jela 33 sata), hvala Imoćanki (ne znam joj ime, sve su je tako zvale)!
Najgori trenutak: kada mi je doktorica s neonatologije došla i rekla da moja beba ima problema s disanjem i da je priključena na respirator(poplavila sat i pol nakon poroda, pluća nisu bila dovoljno razvijena)! Tada nisam znala hoće li uopće preživjeti! Pustili su me da je odem vidjet na balkon, kroz prozor, priključena na razne cjevčice! Strašno!
Mene su 4. dan poslali doma, a bebica je prošla sve faze, inkubator, topli pa obični krevetić!26. dan su je pustili doma. Danas je to napredna bebica, idemo na sve preventivne kontrolne preglede (dijagnoza: nedonošče) i nadam se da će i dalje biti sve u redu! Zahvaljujem svima na odjelu neonatologije, ne samo za stručnost, nego i za ljudsku riječ, i za osmijeh, i za pogled!
Nadam se da će novo rodilište pružit bolje uvjete svima i da će neonatologija dobiti puno više kvadrata!
Na odjelu ginekologije ima više sanitarnih čvorova, u odnosu na 2000..Čiste se redovito, ali i dalje je bilo krvavih uložaka na podu!?!?! Opet pitam: rade li tako i doma?
Drugi porod je više bolio, nego prvi, tako mi se barem čini, opet nisam vikala, pa su mislili, da se ništa ne događa! Bile su dvije u istoj prostoriji sa mnom, cijelu noć su urlikale, i kad su imale trudove, i kad nisu!
Ne osuđujem ih,nekome je lakše tako, ali moj savjet je: odmarajte između trudova, može se to! Mislim da vikanje i kukanje oduzima energiju, a i ide na živce, onima koji to slušaju!
Svima, koji su pred porodom, želim puno sreće i žive i zdrave bebice!
Pozdrav svima!
