Srela sam prijateljicu i hvali mi se ona kako njena djeca (curica i dečec koji idu u 5 i 6 osnovne) imaju hrpu slobodnih aktivnosti.
Bože mili kad mi je počela nabrajati na što sve njezina djeca idu: njemački, engleski, rukomet, tenis, nogomet, atletika, muzička škola, informatika...
Pa kad ta djeca spavaju??? Kad se igraju??? Kad uopće mogu biti djeca???
Mislim da je to pretjerivanje i da je to pokušaj da roditelji ispune svoje neostvarene ciljeve preko djece.
Mene su moji starci upisali u muzičku u trećem osnovne. Išla sam tri godine i tri j..... godine mi je trebalo da im dokažem da ne volim svirati i da nisam u tome dobra. Kad sam konačno pala treći razred muzičke shvatili su. A meni su ostale traume
I danas kad čujem harmoniku dižem ruke u zrak
