[Dark Wolf]

Bili smo dvije i pol godine u vezi ! Ostavila me jer .... "više nije mogla" ... to je njezino opravdanje ... pričali smo satima taj dan kako bismo utvrdili razlog te odluke, i više puta sam ju pitao da li je upoznala nekog drugog, nekog boljeg ... odgovorila je da nije.
Nekako je to, zazvučalo iskreno u trenutku kad mi je to rekla, i ako je to stvarno, stvarno tako onda joj mogu samo reći, kako ju žalim što nikad nije bila originalna pa čak ni sposobna prekinut kao čovjek s osobom koju je možda jednom stvarno i istinski voljela ... međutim, zašto bi bilo jednostavno kad može komplicirano ...

Ono što čini ovu priču zanimljivom je to što ja nisam mogao prihvatiti činjenicu da me netko ostavlja preko telefona jer je dobio "stvari" i jednostavno puko ...

Zatražio sam od nje da mi isto kaže u facu, da ju pritom gledam i da ju pokušavam prihvatit kao javu i istinu ( i stvarno e, bila je hladna ko špricer, nije se ni dotjerala kako bi to obično radila satima i satima prije rutinskog spoja – to će mi uvijek ostati misterija jer … kako je to: „Njoooooj“ promaklo ).

Čak joj nije bio problem spomenut i da je dan prije ( tj .dan prije nego smo se našli u živo i prekinuli) partijala u svome stanu sa nekim kolegama, i kako je svoju agoniju ublažila sa nekim drugim i odmah pritom, mi naglasila kako je tom istom liku rekla: "nemoj se samo slučajno zaljubiti u mene jer mi je dosta veza" ...

Moji osjećaji su bili oštećeni, uništeni, zagušeni, nestvarni, odvratni … kako to i biva kod svih onih koji stvarno vole i koji su voljeli nekoga tko ih jednoga dana ostavi ... možda čak nisam ni doživio sve što mi je taj dan rekla na način kako bi to obično, prihvatila osoba u normalnom emocionalnom stanju pa ću se potruditi prepričati onako kako se stvarno sve odvijalo …

Negdje duboko u sebi nisam mogao prihvatiti činjenicu da me netko koga volim ostavlja ( u najgorem mogućem momentu ) kad mi je bila najpotrebnija te sam ju zatražio prijateljstvo … pomislivši kako će to funkcionirati jer, stvarno nismo bili „običan par“ dok smo bili par … pristala je na to, i onda me zauvijek ostavila kao svog partnera …

Javila mi se dva puta od prekida, prvi puta nakon samo dva tjedna koja su trajala beskonačno, drugi puta - mjesec i pol nakon prekida … ne znam zapravo koji joj je cilj bio al prvi puta kad mi se obratila nakon prekida, rekla je kako mi se javila jer smo - citiram : ostali „prijatelji“ i doslovno je stavila navodnike na riječ ( prijatelji ) i ok, lijepo od nje održala je obećanje ali ipak … nakon što sam to pročitao i nekako pokušao shvatiti što je time htjela reći istovremeno sam procvao i uvenuo … pitala me, kako sam proslavio Novu i da li se viđam s nekime, da li sam pronašao neku novu…
da i bio sam, s nekom curom koja je stvarno nebitna za ovu priču i to sam joj rekao … odmah je počela sa onim ( suosjećam sranjima ) : „kako mi je drago zbog tebe i bla bla bla „ onda mi je počela pričat kako se stvari između nje i onog istog lika počinju pretvarati u jednu slatku igricu ( i ne znam koji je meni isto k…. bio da sam pristao slušati ta sranja ) i kako je on tajanstven i kako ne brzaju i kako je sladak i kako je on drugačiji … - možda stvarno lik i je sve to što ona tvrdi ( good for him al možda i ne kad shvati s kime hoda auuu fakkk ) ali kako to možeš reći prijatelju koji ti je nekad bio dečko … ugl., taj razgovor je na kraju ipak nekako sretno završio …

Drugi puta kada mi se javila već sam prihvatio činjenicu da ona sada vodi ljubav s nekim drugim, kako ju netko drugi „ljubi u području vrata pritom pričajući joj slatke stvari“ … ali isto tako nisam ju više htio u svome životu … i kad me upitala da li imam malo vremena čavrljat s njom … postavio sam joj protupitanje : „o čemu“ ? ( to je u prijevodu trebalo značiti [ da slušam kako si ti sada sretna,kako se dobro snalaziš u novoj okolini bez svih tih uspomena koje si meni ostavila na poklon ] )

A jadna, počela je odmah govoriti kako je sad u jednom nedefiniranom odnosu sa likom ( dakle to je još uvijek ista osoba koju sam gore spomenuo ) s kojim se zbližila na faxu,no međutim radnja se zahuktava u trenutku kad mi spominje i kako je za vrijeme zimskih praznika imala čast otići sa svojim best frend-om ( likom koji živi u istom mjestu odakle je i ona ) na jednu romantičnu večeru u restoran u koji sam ju ja znao voditi na romantične …

Uglavnom priznali su si kako se sviđaju jedno drugom … kako im je žao što nikada nisu iskoristili tu priliku da budu zajedno i čvrsto su si obećali kako će bit jednog sunčanog dana zajedno u momentu kada neće ni jedan ni drugi, imati nekog trećeg , tko im se sviđa … ( znam znam, vjerojatno mislite zašto sam si dozvolio slušati ponovo ta sranja al morat ću Vam reći da ni sam ne znam odgovor na to pitanje ) …

Međutim, nisam ni ja od jučer, znam da joj cilj zapravo bio provociranje ( normalno u tijeku tog njezinog „ provociranja „ sam bio ili slijep ili sam se jednostavno htio malo izboriti za sebe i reć joj neke stvari, ali uglavnom šteta da nisam postupio pametnije i to odmah ignorirao … željela me vidjet kako patim i dalje za njom, a zašto … ??? Da li možda zato što sam ja u međuvremenu obnovio prijateljstvo sa mnogim osoba koje sam izgubio otkad sam prohodao s njom i što sam vodio lijep život nakon prekida a ona možda nije, pa je ljubomorna ili nešto drugo … stvarno nemam blage



… šta god to bilo : „koliko jadan moraš biti, da nakon što pustiš nekoga od koga si se ohladio, i dalje želiš gledati kako on pati, pričajući mu o tome kako si sretan, praveći se kao da to sve, jednom nije imao s tobom – e pa sad znam tko si … više nemam nikakav kontakt s njom, više ne postoji u mom životu ali me svejedno preko neke prijateljice pozdravila nakon dva, uskoro i tri mjeseca prekida i totalnog ignoriranja ... e pa nemam komentara …

Dakle, više ne postoji u mom životu, ponavljam nemam nikakav kontakt s njom (nemam facebook-a, mobitela, i nikakvih ostalih oblika kontakta s njom )… bok

… al uspomene i dalje izranjaju na površinu … bilo je predivnih trenutaka u kojima sam i sam mogao osjetiti da sam joj bio dobar momak i kako sam ju činio sretnom ali njena odluka je samo njena … za kraj moram priznati da sam ispisao stihove „naše pjesme“ ( koju smo si obično pjevali jedno drugome ) u njenom mjestu gdje smo se prvi puta upoznali i odlučili biti par … neka me se još koji puta sjeti i pokuša si dočarati što mi je značila … javit će se ona meni … al da li ću se ja njoj ?