Quote:
Bijeli-Druid kaže:
"People seem good while they are oppressed, but they only wish to become oppressors in their turn: life is nothing but a competition to be the criminal rather than the victim." – Bertrand Russell, Letter to Ottoline Morrell, 17 December, 1920
Je li ljudsko biće pokvareno ili su institucije te koje ga kvare?
|
A)
Kod nekih, a konkretno i kod mene od djetinjstva fantazije ukljucuju to da sam nekakav superheroj/zastitnik/spasitelj. Imam tu mocu da mi nitko ne moze nista a ja mogu sve ali koristim tu moc da pomognem slabima.
Drugim rijecima zelim imati dovoljnu moc da me ne mora biti strah nikoga a tu moc bi koristio samo da zaradim ljubav drugih (tj. da ih spasim od tirana kao sto i sebe mogu spasiti).
B)
Nasuprot tome neki imaju fantazije koje ukljucuju da su na neki nacin vladari, kraljevi itd. Oni bas sanjare o koristenju svojih moci ka upravljanju drugim ljudima.
Drugim rijecima, oni zele imati dovoljnu moc da ih se drugi boje a tu bi moc koristili da ugode sebi.
I jedno i drugo je narcizam.
Cini se da mentalni stav B proizlazi iz razvoja u kojem je osoba imala slabijeg od sebe na raspolaganju. A stav A proizlazi iz bivanja tim slabijim od B.
Osobe A u sebi sadrzi imprint osobe B (zlostavljaca) i pokusavaju ne biti to.
Osoba B u sebi sadrze imprint osobe A (slabica) i pokusavaju ne biti to.
U svakom slucaju, osim sto sam to ovako razlozio, htio sam istaknuti da je kod mene bas vrlo jako to da ne zelim biti "oppressor" ili "criminal", bez obzira na obzir ne zelim tu ulogu.