[prostetnic]

Potpuno se slazem s gornjim komentarima o jeziku. Po ocu sam Bunjevac ali po majci Zagorec, tamo sam se rodio, odrastao, dio sam te kulture i jezika. Cijenim oboje ali se ipak smatram Zagorcem - jer tamo sam doma a ocevo rodno selo je tek dio nekih davnih ljetnih praznika, uspomena i par dana boravka tamo godisnje (u zadnje vrijeme).

Danasnji standardni hrvatski jezik nastao je naporom covjeka koji se je zvao Ludwig Gay, bio je Nijemac i u njegovoj se kuci govorilo njemacki. Zagorec sam, znam tko je bio. Poslije je sam sebe nazvao Ljudevit Gaj. U susretu sa svojim susjedima, pa i kumicama s placa, dosao je do zakljucak da je kajkavski prljav i inferioran jezik, o cakavsitini i stokavskoj ikavici vjerojatno nije znao nista. Pa je naisao na perfidnog Karadzica koji ga je uvjerio da zajednicki jezik mora bit jezik 'najstarije nase knjizevnosti', odnosno ijekavica zbog Dubrovnika, a pritom je smatrao Dubrovnik srpskim.

Gay je imao je potporu ostalih stranaca u ilirskom pokretu, a budale nisu znale da ih je Karadzic namagarcio. Koliko je meni poznato, izvorni hrvatski govori su u daleko najvecem dijelu ikavski ili ekavski, u verzijama stokavstine, kajkavstine i cakavstine. Kad me je otac u ona zla, relativno nedavna doba ucio kako prepozati Srbina u mijesanim krajevima, rekao mi je sa su oni ijekavci a Hrvati ikavci te ekavci.

U mojoj obitelji je bilo ili 'mleko' ili 'mliko', nikad 'mlijeko', a tako vjerujem i u vecine Hrvata. I onda se je pojavio, u novije doba, fenomen koji ja zovem 'ljekavica', a radi se o ovome:

Jer ne znaju dobro izgovoriti 'mlijeko' ili 'lijepo', mnogi govore 'mljeko' ili 'ljepo'.

Ja polomim jezik s bilo cime osim 'mleko', a pisem standardnim jezikom samo zato da me svi razumiju i jer je to, nazalost, svrsena stvar. Privatno sam izraziti kajkavac i ekavac.

Standardni jezik je potrebna stvar, narocito u vrlo dijalektalnoj zemlji poput Hrvatske, ali sumnjam da je ovaj koji imamo najbolji izbor. Ali, kako rekoh, stvar je gotova.