[Wikiceha]

Već je objašnjeno da imamo jekavski čakavce (Lastovo), kao i kajkavce (okolica Zlatara, središnje Zagorje). Imamo i šćakavce istočno od rijeke Bosne.
Poanta je jednostavna; jekavski je jedan od refleksa jata, Hrvati ga imaju više jer se kod njih jat duže odrzao, a negdje se i dan danas održava (npr. većina kajkavskih krajeva, sjeverna Ustra i Slavonija), kao zatvoreno e (glas između i i e).
Srbi su, pod bugarskim utjecajem vrlo rano postali ekavci, što se dobro vidi i po hercegovačkim kolonistima po Vojvodini u Sumadiji, a i danas po vojvođanskim Srbima iz BiH.
Sve ekavci.
Među Hrvatima je jat obično jednoslozan, pa je tako dugo jat obično samo dugo je ([jee]), a ne i-e (što je bila ideja starije grafije po uzoru na Čehe, a koja se zadržala u NDH).
Ije se javlja u nekim džepovima, a i današnji Srbi u Hrvatskoj su pretežito jekavci, a ne ijekavici...
S time da su oni potomci stanovnika istočne Hercegovine (uz asimilirane domaće Hrvate), gdje se ijekavizacija tek kasnije javlja (prije Turaka je bio ikavsko-jekavski dijalekt, koji je dodatno izmjenjen širenjem Nenamjića u 13. stoljeću i pravoslavizacijom pod njima i pod Turcima )....