Quote:
salevart kaže:
Koliko ti je dugo trebalo Miškica da dodješ u neko normalno funkcioniranje, ono da to sve ostaviš iza sebe i da počneš živjet punim plučima, kad si osjetila pravu sreću ponovno, i jesi li nakon nekog vremena možda imala nekog novog pratnera ili si sama i dalje?..... ja baš i ne volim biti sam, volim biti voljen i voljeti nekog, samo šta je nažalost u današnje vrijeme jako teško pronaći osobu sa kojom imaš potpuni sklad i zajedničko uživanje, malo malo se netko razvodi, to su šokovi, pogotovo ako ima djece...
|
Normalno funkcioniranje?
Ja ne funkcioniram normalno
Nakon razvoda, trebalo mi je više godina da bivšeg maknem iz uma i života.
Puno natezanja i borbe moći.
Za vrijeme slobodnog perioda imala sam partnere, više njih. Takva mi je bila faza. Nisam se planirala vezati. Bilo mi je super.
Trenutno sam u odnosu da se često čudim jel ovo moguće? Skladno funkcioniramo zasada.
Moj bivši se vezao za drugu i počeo zajednički život nakon 6 mjeseci, pa za treću, pa četvrtu, koju je i oženio i ima sa njom drugo dijete. Za našeg sina ne pita. Prestao je plaćati uzdržavanje...ono...nestao čovjek sa lica zemlje.
Analizirala sam zašto i shvatila da je prestao kontaktirati svog sina od kada sam ja u vezi.
Selevart....ovo što ti trenutno prolaziš zahtijeva vrijeme i strpljenje.
Korak po korak...dan po dan.
Potpuni sklad ne postoji. Ali postojiš ti. Imaš svako pravo tražiti svoj sklad i ne biti usamljen u životu. Mislim da ne trebaš brinuti da ćeš zauvijek ostati sam, radije brini da izvučeš neku pouku iz svega što te snašlo i biraš bolju budućnost u budućnosti
Quote:
Lord Byron kaže:
Posve je nebitno kako se osjećaju oni koji ostavljaju bračnog partnera. Tuđe priče i tuđa iskustva možda mogu poslužiti kao nekakva utjeha, ali nipošto kao ključ za razumijevanje tvoje situacije.
|
Baš tako.
Quote:
Lord Byron kaže:
Jednako je toliko nebitno i ima li rezervu. Na ono što sada jest tvoj/vaš problem nikakvog utjecaja nema činjenica da on možda jebe ili možda ne jebe neku drugu.
Najnebitnije je ono na što si - ne znam primjećuješ li do koje mjere - fokusirana, a to je razglabanje o omjerima tvoje i njegove krivice, o (ne)opravdanosti njegovih riječi i postupaka, o tome tko je i koliko ozbiljnih svađa započeo, odradio, skrivio...
Ostavi to sve postrani i fokusiraj se na ono što je jedino bitno, a to je kako da se što ljudskije rastanete - što podrazumijeva i rastanak od razjašnjavanja, objašnjavanja, optužbi, mjerkanja, optuživanja i presuđivanja - i kako da pronađete neke komunikacijske kanale radi dobrobiti djece.
|