Kuran (arap. qur'an: kazivanje, recitiranje; Al Qur'an), sveta muslimanska knjiga koja sadrži duhovna, dogmatska i pravna načela islama. Po islamskom učenju to je nestvorena Božja riječ objavljena -->Muhamedu posredstvom meleka -->Džibrila.
Za Muhamedova života Kuran je bio djelomično zabilježen (na devinoj koži i lopaticama) ranim oblikom kufskog pisma. No kako se nisu bilježili vokali, tekst se mogao čitati na više načina i bio je višeznačan.
Za Abu Bekra, prvog kalifa, prikupljeni su prvi zapisi, osobito oni Muhamedova pisara Zejda ibn Sabita. Za Osmana, trećeg kalifa (644-656), objavljena je sustavna redakcija teksta, premda njegov redoslijed još nije utvrđen. Za kalifa Abdel Malika (685-705) uvedeni su znakovi za samoglasnike, dijakritički znakovi i sređen pravopis.
Rasprave o konačnom kanonu teksta završene su se tek u X.st.
Kuran je napisan klasičnim arapskim jezikom, ritmiziranom rimovanom prozom (-->sadž). Podijeljen je na 114 poglavlja
(-->sura), koja se dijele na kuranske rečenice ili stavke (-->ajet).
Poglavlja nose ime po središnjem pojmu ili početnim riječima sure. Radi lakšeg čitanja i učenja napamet, tekst je podijeljen na 30 dijelova (-->džuz).
Povijesna i tekstualna kritika razlikuje u Kuranu dva dijela. Prvi je nasta u mekanskom razdoblju (612-622), drugi u medinskome (622-632).
Prvi dio obraća se Mekancima koji se opiru Muhamedovom propovijedanju. Sadrži dogmatski nauk o radikalnom monoteizmu (-->Alah), o anđelima (-->meleci), o Božjim poslanicima, o Muhamedu, posljednjem poslaniku, o sudnjem danu i budućem životu.
Drugi dio sadrži propise islamske zajednice (-->Uma) s moralnog, pravnog i političkog gledišta.
Zbog posebnosti sadržaja i iskaza, a osobito zbog enigmatičnih dijelova, u islamu se zarana razvio nauk o pravilnom Kurana čitanju i tumačenju kuranskog teksta. Disciplina koja se bavi pravilnim čitanjem Kurana zove se -->kiraet, a stručnjaci u toj disciplini -->karije. Podstruka kiraeta koja se bavi fonetičkim pravilima za pravilno čitanje Kurana zove se -->tevdžid. Egzegetska struka koja se bavi tumačenjem kuranskog teksta naziva se -->tefsir, a tumači mufesiri.
Prvi veliki tumač kuranskog teksta bio je Tabari (IX.st.), a najpoznatiji Baydhawi (XIII.st.). U novije doba egipatski teolog Muhammad Abduh (XIX.st.) i indijski tumač Abdul-I'Kalam Az'ad (XX.st.) nastoje dati suvremenije tumačenje Kurana.
Pobožni muslimani uče Kuran napamet (Hafiz).
Kuran je prvi od četiriju izvora islama i šerijatskog prava te je odigrao veliku ulogu u oblikovanju arapskog književnog jezika. Preveden je na oko 150 jezika, među njima i na bošnjački (Dž. Čaušević i M. Pandža, 1937; B. Korkut, 1987.) Na latinski su ga prvi preveli Robert iz Kettona i
Herman Dalmatin (1141-1142).
Herman Dalmatin (lat. Hermanus Dalmata), hrvatski filozof, znanstvenik i prevoditelj (Istra, oko 1110-Francuska ili Italija, nakon 1143)Oko 1130 odlazi na studij u Chartres i Pariz, a nakon studija s prijateljom Robertom iz Kettona putuje na Bliski istok, gdje se upoznali s arapskim znanstvenim tekstovima. Potom je H.D. živio u Španjolskoj i južnoj Francuskoj. S aristotelizmom se upoznao prevodeći s arapskog Abu Mašarov "Opći uvod u astronomiju" 1140; djelo je imalo veliku ulogu za prihvaćanje aristotelizma u Europi.
Na poticaj clunyjskog opata Petra Venerabilisa zajedno s Robertom iz Kettona preveo Kuran.. Svojim udjelom u prevođenju Kurana i kompilacijama judeokršćanskih rasprava o Muhamedu i islamu Dalmatin umnogome doprinosi upoznavanju kršćanske Europe s islamom.
