[mario234]

Ovako, oprostite na poduljem tekstu.

Ja i cura smo se uselili skupa nakon godinu dana veze, i evo prošla je još jedna godina otkako živimo skupa. Naime, prije naše veze, imala je nekoga dečka, bili su skupa 4 godine, prekinuli su ružno, ostavila ga je zbog mene. I sada unazad 2-3 mjeseca ona se promjenila, obraća manje pažnju na mene, niti mi pokazuje da me voli niti se ponaša tako. Propušila se, premda kada smo se upuštali u vezu, rekao sam joj da ja stvarno ne podnosim pušenje, jako mi smeta, i rekla je oke, da ona nema potrebu pušiti. Sada to radi meni iza leđa, mislila je da neću primjetiti, ali osjetim naravno. Niti mi ikada odgovara na poruke dok nismo skupa, i sada sam saznao da se javila bivšem da se nađe s njime.

Sada koliko je to vama normalno? Jer njoj nije normalno da se ja bunim ako se ona hoće družiti s njim. Ja nju držim kao kap vode na dlanu, gledam ju istim očima kao onda kada smo prohodali, volim ju sve više i više, znam zvuči cheesy, ali je tako. A ona kaže da me ne gleda kao nekada, i da nije sigurna u budućnost sa mnom, o kojoj je prije toliko govorila. Njenim riječima: "najbolji si dečko ikad, sve ostale cure bi bile sretne da su na mome mjestu, jer sam ti ja bitnija od samog sebe, ali ne želim da bude tako, ne želim da sam ti ja na prvom mjestu". Također kaže da me ne želi izgubiti jer nikad neće naći nekog kao ja, ali više ne može ni živjeti sa mnom. U oba slučaja ima osjećaj da nešto gubi. Kaže, nije do tebe, nego je do mene. Neće prekinuti sa mnom jer se boji života bez mene, a nije sigurna da želi život sa mnom.

Radim li ja što krivo, jesam li kreten jer ju "previše" volim, ili sam lud što se ljutim kada ide sa bivšim. Ili je problem u njoj. Imate li iskustva takva gdje se jedan partner ne osjeća sretno kao prije, a da kasnije postane bolje? Ona je moj svijet, i ne želim prekinuti s njom, ali možda ću morati, jer nisam siguran hoće li postati bolje.

Još jednom, sorry na dugom tekstu.