[Lastan]

feet01 kaže:

Imamo teme ovdje na forumu (ne samo na lingvistici već i na drugim podforumima) gdje "pismeni" ispravljau "nepismene"...
Ako ugledate rečenicu

Svečenik reče ćasni: Eto breskvi!

zgranut ćete se! Neki će reći: totalna nepismenost i nepoznavanje jezika!
Našeg divnog, jedinog, hrvatskog jezika! Reći ćete: to što je napisano i nije
književni jezik! I - u pravu ste! Ali i ja sam u pravu što tako pišem!

Ne. Nisi.
Ovakvo pisanje pokazuje potpuni nedostatak kulture pisanja. Osim u vočkovom slučaju, a koji je ipak iznimka, a ne pravilo.

Polupismenost kakvu navodiš kao primjer (i bivam krajnje velikodušnim nazivajući to polupismenošću) nije "razgovorni jezik". Nema razgovornog jezika u kojemu ćeš moći slobodno mijenjati č i ć. Ili ije i je.
Još ćeš u kajkavskomu moći svako ć zamijeniti sa č, ali nikako ne i obratno.

Dobro, gramatika je tu posve druga priča; razgovorne se deklinacije uistinu mogu razlikovati od standardnih, ali em ljudi manje pizde na takve stvari, em postoji legitimno pitanje konteksta.

Osim hrvatskog književnog jezika (neki ga nazivaju i standardnim) postoji i nešto što se zove -
razgovorni jezik. To smo svi mi nekad učili u školi, ali smo, izgleda, zaboravili. Čemu služi razgovorni jezik?
Služi za svakodnenvno sporazumijevanje: kod kuće, na ulici, s prijateljima, pa i
ovdje - na forumu.

Prvo, književni i standardni jezik nisu jedno te isto.
Književni je jezik — iznenađenja li! — jezik književnosti, jednako onaj Judite kao i onaj u Kužiš, stari moj. Gola istina Nives Celzijus, ma kakvim jezikom da je pisana (nisam čitao dalje od prve linije predgovora jer sam već ondje krepao od smijeha, pa ne znam), pisana je književnim jezikom. Sluge palih bogova, vjerojatno najveće smeće pisano hrvatskim jezikom, pisane su hrvatskim književnim jezikom. To što ta konkretna instanca književnog jezika izgleda kao nemušt prijevod… a jebiga. Šund-književnost pisana šund-književnim jezikom.

Standard je ipak nešto sasvim drugačije, ma koliko se ljudi uslijed tradicije zbunjivali. Standard je onaj dogovoreni podskup jezika koji nam omogućava da se međusobno razumijemo neovisno o jeziku kojim se inače služimo, prvenstveno u službenijim situacijama.

Nadalje, razgovorni jezik također ima svoju gramatiku. I razne funkcionalne stilove.
Ne možeš, naime, na jednak način razgovarati s kolegom iz razreda, bratom, roditeljima, susjedima i s forumašima. Recimo, mnogi će psovati pred braćom i/ili prijateljima, ali ne i pred roditeljima (slično kao s pušenjem). Ja također manje pičkaram po ovom forumu nego po nekim drugim forumima jer sam uljudno umoljen da se upristojim.
Izgovoriš li u neforumaškom društvu nešto tipa LOL, ljudi će te vjerojatno čudno pogledati.
Dakle, dočim je elektronička komunikacija u pravilu daleko slobodnija od ostalih oblika pisane komunikacije, pravila još uvijek postoje. Obično se kaže da je elektronička komunikacija negdje na pola puta između standarda i razgovornog jezika, ali nemojmo sada o tome.

Prepisujem iz gramatike: Služenje književnim jezikom traži određeni napor,
a čovjek normalno teži lagodnošću i udobnošću. Zbog toga, koristeći razgovorni jezik,
govorimo (ili pišemo) automatski, ne pazeći na gramatiku, pravopis i izgovor.

Jer svi mi, javljajući se na ovom forumu:
koristimo smajliće
otvaramo topice
boldamo
na netu chatamo / četamo
šaljemo i primamo mejlove
a nekad nam i krepa hard

a koristimo i izraze
bajdevej
IMHO (in my humble oppinion)
itd.

Svi ovi izrazi navedeni gore dio su jezika - ali ne
književnog nego razgovornog (internetski žargon)!
Jer književni se ne kaže mejl ili hard nego elektronička pošta (e-pošta) i
tvrdi (čvrsti) disk!

Ajme, koji čušpajz…

Dakle, dragi kolega, ovdje ste uspjeli pomiješati leksik, pravopis i gramatiku.
Počeli smo naime s time kako pismeni ispravljaju nepismene (navodnici po potrebi), ali takvo se ispravljanje prvenstveno svodi na pravopis i, u nešto manjoj mjeri, gramatiku. Ispravljanje leksičkih izbora razmjerno je rijetko; ipak se većina komunikacije svodi na uvijek istih 5000 riječi.

Fora je u tome što čak i žargon ima gramatička i pravopisna pravila. Štoviše, čak i razgovorni jezik ima svoja pravila. Ona se doduše razlikuju od pravila standardnog jezika, ali svejedno postoje. Čak ni u internetskom žargonu nećemo reći "Smajlić krepo hard daunloudao LOL".

Četajmo na brbljaonici dok nas ne baniraju zabranom!

Uzmimo, ipak, da želimo pohrvatiti tu engleštinu jer nam bode oči pa tako
chat nazovemo - brbljaonicom. To bi čak i moglo proći -
ali, napišemo li nešto slično ovome:

Brbljao sam s brbljačima na brbljaonici...

dobit ćemo, u najmanju ruku, smiješnu rečenicu! Zar nije lakše reći:
Chatao sam s chaterima na chatu?

Lakše je, slažem se, ali je posve jednako pleonastično, redundantno i zalihosno.

AKo hoćete, s chatom /četom je i slovopisni problem: je li chat ili čet?
A zašto bi netko ovdje propisivao da je pravilnije jedno ili drugo?

Pardon… jesi li ekšli primijetio da to netko čini?

Možemo li ban i baniranje zamijeniti zabranom? Možemo, dakako.

Možemo. Ali bi to bilo loše rješenje.
Ovdje se ne tako davno predlagao vritnjak

Zabrana je književna riječ - dok je ban internetski žargonizam (anglizam).

Ako je Drito u svojoj knjizi makar jednom spomenuo ban, i on je književna riječ.

Ali, budući da je ban ukorijenjen i specifičan za ovu našu virtualnu stvarnost - zašto bismo sad to mijenjali?

Za kvalitetan prijevod nikad nije kasno.
U konkretnom slučaju, ne vjerujem da ćemo ga tako skoro dobiti i ne smatram to nečim strašno lošim, ali neke se stvari ipak mogu prevesti. A ako je prijevod dobar, počet će se i šire rabiti.

Recimo, jedan je meni inače krajnje antipatični forumaš predložio zbiljokaz kao riječ za reality show. I mislim da je riječ genijalna. Još da češće uopće govorim o njima, možda bih i uspio popularizirati taj prijevod.

Eto bresaka! (po drugi put)

I tako, svaki put kad nekoga ispravljate jer se ogriješio o pravopisno-gramatička pravila, "tjerate" ga da se služi književnim jezikom!
A što smo rekli u uvodu o književnom i razgovornom jeziku?

književni : razgovorni
napor : opuštenost

Tvoja je ideja razgovornog jezika naporna. Dočim je tebi možda i lakše pisati na krajnje nepismen način (prvenstveno mislim na pravopis), mnogima je to krajnje naporno čitati.
Služimo li se jezikom kao komunikacijskim sredstvom (što mu je, kognitivnoj lingvistici unatoč, po mojem ipak primarna svrha), bitno je održati podjednaku razinu opuštenosti na oba kraja komunikacijskog lanca.
Ako ti pišeš toliko "razgovorno" da te ja ne uspijevam razumjeti bez većeg napora, razgovaraš na pogrešan način.

Da ne velim da se služiš nefunkcionalnim stilom.

Ovdje dolaze ljudi različitih profesija i dobnih skupina. I zašto bi se oni
morali izražavati "čisto" književni? Jer VAMA tako ljepše uhu godi?

Ne.
Niti itko govori da bi se ljudi trebali isključivo standardno izražavati, niti bi to bilo poželjno. Ali upravo se za potrebe komunikacije toliko heterogenih skupina i smišljaju neki standardi. Kako bismo se inače razumjeli?

Pa, tako, sad naš velečasni časni nudi breskve pa kaže:
Eto breskvi!

Je li sad to u redu i književni? Nije. Zato jer je bi u književnom jeziku trebalo
stajati: Eto bresaka! (krušaka), a ne Eto breskvi, kruški!

Dobro, i kaj sad? Nije ni "časni" nego "časnoj", koliko znam o tome, ali kog vraga time sad hoćeš reći?

<snip par odjeljaka s podnaslovima>
<mislim, tko još piše postove s podnaslovima?>

Pa, tako, kad postate reply na neki topic, sjetite se kojim se oblikom
hrvatskog jezika ovdje piše. Naime, razgovorni jezik nije samo u Hrvata -
razgovorni jezik je dio jezika svakog naroda. Oba jezika (i književni i razgovorni)
imaju svoje mjesto i pravo da slobodno dišu...

Slažem se. Samo što ti pojmovi ne znače ono što ti misliš da znače.