Quote:
katjes kaže:
ili sljedeća situacija: kad smo u šetnji, ja, mm i ona, (a u zadnje vrijeme smo uglavnom skupa) onda ona malo bi hodala, malo bi se nosila, malo bi jašila mene na ramenima, malo tatu, malo bi se vozila u kolicima. i mi joj to sve možemo omogućiti i ona zna da to može izvoljevati.
od frendice koja je samohrana majka mali zna da mu to neće proći jer se ona sama neće majmunisati s njim pa mali mirno sjedi u kolicima. zasebno ta 2 sluačaja funkcioniraju ok,. al kad zajedno šetamo, naša je ta koja je problematična, razmažena. svakom tko gleda sa strane izgleda tako.  |
gle, katjes, stvar je u tome da ti sama sa sobom moraš odlučiti (odnosno ti i TM) što dopuštaš, što ne dopuštaš, što ti je prihvatljivo, a što ne i onda se toga držiš. bez obzira imate li publiku ili ne. ne odgajaš dijete za pokazivanje u parku ili za to što će drugi reć nego da napraviš od nje funkcionalno ljudsko biće.
zašto ti je toliko stalo do toga što će reć ili mislit drugi ljudi koji vas vide u šetnji?
ok, znam da ima ljudi kojima je užasno stalo što će svijet mislit i kojima je jako važno da imaju djecu koja su primjerena prema van, ali onda to što tražiš od djeteta pred drugima ne dopuštaš ni kad tih drugih nema.
naravno da dijete ne zna da je ok nešto raditi kad nitko ne gleda, a da to ne može tražiti kad ti imaš tremu od publike iz parka.
Quote:
|
tako i te scene u parku, kako se ja neću osjećati loše kad smo pred (kritičnom) publikom.
|
ako vi nemate problema s tim da se ona malo nosi, malo vozi, a malo hoda, kakve veze ima što vaša prijateljica ne dopušta ili što susjed pero misli da te dijete zajebava?!
ako te sram da će mame iz parka misliti da je razmaženo dijete od tek ejdva više od godine zato jer ne funkcionira po peesu onda, iskreno, bolje za tebe i za nju da ju ne vodiš u park. ako je tebe sram toga što se ona ponaša pa...kao malo dijete.
Quote:
2m od mene nešto radi, igra se. i najednom odluči da ja moram doći do nje i to izrazi krikom umjesto kako inače zna na normalan način.
što da radim ako se to nastavi? da ponesem škarnicl za na glavu.
|
ali ona je MALO DIJETE ma beba još zapravo, naravno da viče, urla, skviči i ponaša se nerazumno. što da radiš? prihvati to.
zapravo preispitaj sama sa sobom oko čega si tako nesigurna kad je odgoj u pitanju, zašto tako očajnički strahuješ od mišljenja drugih, zašto se sramiš svog djeteta i zašto ti tako jako treba odobravanje drugih.
onda kad budeš bila sigurna da dobro postupaš sa svojim djetetom, bolit će te dupe što će netko misliti da je tvoje dijete ovakvo ili onakvo.