Quote:
Fazlija kaže:
Vrlo mi je drago da tako mislis, jer to svjedoci da ti je lako u zivotu i da zivis u relativnom izobilju. Ne bih ti pozelio da isprobas pravo siromastvo na vlastitoj kozi, a jos manje da ga moras iskusiti na svojoj djeci i ostalim najmilijima (pretpostavljam da nemas djece, i da nitko ne ovisi o tebi, da svaki mjesec ne trebas isplatiti place svojim radicima i njihovim obiteljima i sl.), jer bi tek tada shvatio koliko bi mislio o duhovnosti, a koliko o novcu.
Zato je vrlo bitno povecavanje kupovne snage stanovnistva, jer s povecanjem zivotnog standarda ljudi postaju bolji. Vise ulazu (naravno prvo u hranu i odjecu, ali kasnije) u kvalitetu zivota, kulturu, zrdav nacin zivota, obrazovanje, znanosti i... na koncu i u duhovnost. Tako da dragi moji meditanti... ne bojte se para. Para je ljekovita. Kad imas 15.000 kn viska, odmah si bolji covjek, otvoreniji si za pomoc svojim bliznjima (metta bhavana), a i postojanija ti je sabranost kad sjednes u meditaciju. Ne ometaju te toliko misli...
|
A što da ti kažem, u pravu si sigurno a ja imam svoj pogled na život.
Recimo ja sam ti baš onako mistični lik i ja to živim, osjetim to. Takav sam od uvijek. Shvaćam ljude ali oni mene ne...slično je i s ljudima koji se zanimaju ili baš bave duhovnosti. (ili su vjernici ili maštaju odnsono samolažu se)
Da nebi ispao da samo fantaziram, a zapravo sam i uber realan, dakle kreativnost je ono što ja radim a način života je pospješuje.
Budizam mi se svidio zato što sam ja budist od uvijek samo to nisam znao, upoznavanje s budizmom je meni bilo kao da sam našao potvrdu sebe ili toga da nisam samo ja takav.
Kritički gledano (a vidim da si osjetljiv na siromaštvo i bitno ti je društvo) kršćanstvo je više korisnije po tom pitanju, ot mu je svrha na neki način, budisti zapravo svu patnju smatraju normalnom ili karmom tih ljudi, dakle nemožeš im zapravo pomoći.
Cilj je uvijek vlastito spasenje.