Quote:
ppan kaže:
jest,dijagnoza je disleksija,ali pošto nije uočljiva "iz aviona"nije hitno.Napisala je da se javimo za 5 mjeseci,ali nakon što sam rekla da sam samohrana mjka četvero djece,rekla je da probam nazvati za dva mjeseca.Ipak ćemo krenuti privatno.
|
Možda se radi o kombiniranim poteškoćama: disleksija, disgrafija, diskalkulija. No to uopće ne treba doživljavati kao nešto strašno i nepremostivo, no vježbe su potrebne, također i stalan rad s djetetom.
Niije ništa hitno, jer od toga se ne umire - tako to gleda HZZO, no bolje je što prije krenuti s tretmanom.
Za početak, nije mi jasno što se čekalo do 6. razreda. Tu je zakazala na prvome mjestu škola.
Sad pravac škola i tražite individualizirani pristup na osnovi postojećih nalaza. Dobit ćete ga tek tijekom proljeća (jer to odobrava Gradski ured za obrazovanje), no dovoljno rano da završne ocjene budu koliko - toliko u redu. U međuvremenu umjesto tko zna kakvoga privatnoga i užasno skupoga logopeda, traži da vam škola i školski liječnik ubrzaju postupak dobivanja termina kod logopeda kod kojega ste bili na prvom pregledu. Prvo traži usmeno (razrednika, ravnatelja ili pedagoga te školskog liječnika) da to učine, a ako bude oklijevanja, fino objasni da je sad pet minuta poslije dvanaest i da bi ti poduzela sve da je na vrijeme - u drugom ili trećem razredu itko od njih i na koji način ukazao da dijete ima problem te im reci da ćeš rado napisati dopis, ako treba i komu treba (to bi trebala biti lagana prijetnja, no ne smije tako zvučati). A zatim, ako to ne upali, stvarno napiši dopis - jedan, na pet adresa: školski pedagog, ravnatelj, razrednik, školski liječnik, Gradski ured za odgoj i obrazovanje i Centar za socijalnu skrb. Neka svima njima bude jasno da si dopis poslala i ostalima (na kraju pisama napiši: Dostavljeno i navedi komu si sve poslala).
U dopisu neka bude sljedeće:
- napiši da je dijete staro 12 godina ima tu i tu razvojnu prepreku
- napiši da je otkriveno je tek sada (datum)
- reci da si ti tek sada dobila u školi informaciju da dijete slabije napreduje zbog sumnje tu prepreku, mada si se redovito informirala o napretku djeteta (ako je to istina)
- napiši da želiš što prije početi s potrebnim tretmanima, no nisu te mogli naručiti
- napiši da moliš ih da ti savjetuju kako da ubrzaš postupak dobivanja logopedskog i možda psihološkoga tretmana jer želiš da dijete dobije adekvatnu pomoć kako bi što usjpješnije savladalo 6. razred i nadoknadilo propušteno iz prethodnih razreda
- napomeni sa si samohrana s četvero djece i da ne možeš plaćati privatne tretmane.
Na kraju, sama do odgovora moraš naći načina da radiš s djetetom svaki dan. Pretvori rad u igru, koliko je to moguće. Nemoj ti raditi umjesto nje, nego s njom.
Moram ti još reći da ne očajavaš. Tvoje dijete ima obrazovne šanse kao svako drugo dijete. Zamisli da ti je dijete slabovidno, a da mu nitko nije dao naočale ni prikladne vježbe. Nije zato manje sposobno.
Imala sam više učenika koji su imali tešku disleksiju i disgrafiju (i druge poteškoće). Uz uporan i, moram reći mukotrpan rad, i kod kuće i kroz logopedske tretmane, danas su završili faklutete i normalno rade i žive.