[Hyperion1843]

Pozdrav svima na forumu, nisam se još javljao, no vidim da je nedavno ponovo dotaknuta tema putovanja u Istanbul vlakom, i iako sam na nju zakasnio svojim postom, odlučio sam ipak napisati nešto o tom putovanju s kojeg sam se vratio prije nešto više od mjesec dana, nadajući se da će nekome biti od koristi. Istanbul kao grad prilično me se dojmio, neke sam stvari zamišljao drugačijima, mnogih iskustava ću se rado sjećati i volio bih ovaj grad posjetiti još jednom. No ovdje bih htio iznijeti samo informacije vezane za putovanje vlakom koje je u mojem slučaju trajalo (s povratkom i jednim noćenjem u Beogradu zbog kašnjenja vlaka) ukupno 75 sati.

Na put sam krenuo 11.7.2009. u 23.55 iz Zagreba. Informacije o tijeku putovanja mogu se naći na stranicama HŽ-a i vrlo su točne, vlak do Turske granice nije značajno kasnio, a tada je na granici zastalo i kroz Tursku je nakupio oko 2 i pol sata kašnjenja, tj. stigao je u Istanbul 13.7. oko 11 sati. U Beogradu se prvi put presjeda, stigao sam oko 7 ujutro, a vlak za Sofiju kreće u 7.50 i stigne se popiti kava na kolodvoru, no bolje je odmah zauzeti mjesto u kupeu jer toga dana je za Sofiju vozio samo jedan jedini vagon. Bilo je zapravo više vagona, no u Nišu se vlak razdvaja i samo posljednji vagon je produžio za Sofiju, pa se dobro točno raspitati kamo sjesti jer tokom cijelog puta postoji mogućnost takvih razdvajanja vagona i treba pratiti putovanje.
Uglavnom, u Nišu su svi putnici iz drugih vagona navalili u taj jedan za Sofiju i nastala je još veća gužva, neki su i stajali u hodniku, no to nije bilo ništa prema onome što se dogodilo na poslijednjoj stanici prije Bugarske granice. Tamo je u vagon ušlo osamdesetak Bugara i Bugarki koji, vidjelo se, već uhodano švercaju cigarete i odjednom su se u mojem kupeu – gdje nas je već bilo šestero – našle još četiri starije Bugarke koje su nam doslovno posjedale u krila, ispod sjedala i iznad naših glava ugurale torbe i vrećice pune cigareta i napeto iščekivale carinu, a i hodnik je bio do zadnjeg mjesta popunjen. O vrućini i neudobnosti da i ne govorim. Čitao sam na nekim forumima da treba izbjegavati takve ljude jer su spremni u panici i tebi podmetnuti to što švercaju, no u takvoj se situaciji doslovno ne možeš pomaknuti, a i carinici jako dobro znaju kome to sve pripada. Zato su nama turistima jedva i pogledali putovnice, a s Bugarima su nešto malo raspravljali ali ih na kraju sve do jednog pustili bez problema. Sofija je srećom blizu granice i ta je gužva trajala (samo) oko dva i pol sata jer smo u Sofiji svi sišli.
Tamo se drugi put presjeda i treba požuriti onim pothodnicima i što prije naći vlak za Istanbul (koji stoji na prvom peronu) jer ulaskom u Bugarsku sat se pomiče jedan sat naprijed i vlak ne kreće - što sam previdio – u 19.10, nego u 18.10 (po našem vremenu), što ostavlja svega desetak minuta za presjedanje. Požurio sam do vlaka koji ima i sjedeće vagone i jedan spavaći. Platio sam simpatičnom Bugaru Sergeju 10 eura na ruke jer nisam imao rezervaciju za spavanje i nije bilo problema. Uzeo mi je kartu, što mi je bilo malo neobično, no karte je pokupio svima i ne treba brinuti zbog toga jer ih pola sata prije Istanbula svima i vrati, to je takva praksa, tako da kontrola karata ne ulazi u kabine i ne budi putnike. Sa mnom su u kabini bila još dva Njemca s kojima sam putovao od Zagreba i s kojima sam se već upoznao i vrijeme je uz razgovor brže prolazilo. Upoznavanje ljudi još je jedna lijepa strana takvih putovanja, jer svi putuju s više – manje sličnim motivima i uvijek se nalaze teme za razgovor, kao i otvorenost s njihove strane (na tom sam putovanju upoznao jako mnogo ljudi, a s mnogima od njih sam i ostao u kontaktu). Kabine su također mnogo sigurnije jer nitko ne upada u njih, mogu se zaključati i mnogo su udobnije od kupea, te na cijelom tom putu nisam doživio niti jedne neugodnosti ili napetosti (osim bugarskih švercera koji zapravo i nisu bili opasni i s kojima sam dosta pričao). Oko 2 sata ujutro stigli smo na Tursku granicu i tamo smo svi morali sići s vlaka i ući u nekakvu prostoriju gdje su izdavali vize. Budući da sam iz Hrvatske viza mi nije bila potrebna ni za Tursku ni za Bugarsku, dok su ostali (primjerice jedan dečko iz Kanade s kojim sam također putovao) morali platiti na samoj granici vizu, a cijene su, ovisno o državi, oko 15 eura. Sve to skupa je potrajalo i vlak je kasnio u polasku oko sat vremena.
U Istanbul je stigao nešto prije 11 sati, a put je trajao 34 sata. Uglavnom, putovanje je prošlo bez ikakvih problema, vlak je siguran i ne treba se bojati takvog putovanja (barem je bilo tako u mojem slučaju), potrebno je paziti na vagone da ne bi otišli u pogrešnom smjeru i izbjegavati ljude ili situacije koje bi mogle dovesti do napetosti ili neugode.

Što se tiče povratka, on je također prošao bez većih problema. Vlak iz Istanbula kreće u 22 sata sa Sirkecija i sastavljen je od srpskih i bugarskih spavajućih vagona. Ja sam imao rezervaciju za bugarski koju sam na istanbulskom kolodvoru platio 22,50 YTL (što je oko 11 eura) no ta je rezervacija vrijedila samo do Sofije jer se u Sofiji ponovo presjeda. Tako sam Tursku i Bugarsku prošao bez ikakvih problema, bio sam sam u kabini i veći dio puta sam prespavao (osim što smo na Turskoj granici oko 3 ujutro opet svi morali sići).
Vlak je u Sofiju stigao oko 11.30 i bilo je vremena za presjedati na vlak za Beograd, koji je nešto kasnio u polasku jer je čekao neki drugi vlak. Tamo sam isto od kondukterke na ulazu u spavaći vagon (bez rezervacije) za 11 eura dobio kabinu u kojoj sam ponovo bio sam i vlak je oko 12.30 krenuo za Beograd. Ubrzo nakon polaska iz Sofije uslijedila je granica sa Srbijom na kojoj sam imao jedinu neugodnost na čitavom putovanju. U Istanbulu sam kupio čaj i to više vrsta crnog čaja koji je nešto bio u rinfuzi, nešto zapakiran u kutijice, te dvije vrećice nekakvog čaja od jabuke, no nisam znao da se po osobi ne smije nositi više od 100 grama čaja. I kada me bugarski carinik upitao imam li čaj, i kad sam odgovorio da imam, morao sam otvoriti sve torbe, sve je pretresao i stavio čaj na stranu. Onda je počeo s pričama da moram sići s vlaka i ostati koji dan u postaji dok se ne utvrdi je li to stvarno čaj ili nešto drugo, i bio je vrlo ozbiljan. No nakon desetak minuta rasprave shvatio je da nisam kriminalac i vratio mi čaj od jabuke, a crni je zadržao, kako je rekao, da ja ne bi imao problema s ostalim carinama  . Htio mi je na kraju i njega vratiti ali sam ga ipak ostavio njemu.
Uglavnom, prilično neugodno u tom trenutku, ali je prošlo i stigao sam u Beograd (uz kašnjenje vlaka od 3 sata i pomicanje sata unatrag) u 22.00 h po našem vremenu, a posljednji vlak za Zagreb otišao je u 21.50, tj. 10 minuta sam zakasnio, a kod te linije ne postoji praksa čekanja drugih vlakova. No na informacijama mi je vrlo ljubazan službenik rekao da imam pravo na besplatni smještaj (jer sam imao povratnu kartu iz Zagreba za Istanbul – samo u tom slučaju se stječe pravo na smještaj, tj. ako je Beograd samo usputna stanica na putu) i kroz 15 minuta me odveo u lijepo uređeni hostel na kolodvoru, svega par minuta od zgrade kolodvora i dobio sam jednokrevetnu sobu sa tv-om, klimom, kupaonom, uglavnom, izvrstan smještaj. No slijedeći vlak za Zagreb polazio je idućeg jutra u 5.50 i morao sam stići na njega. Krenuo je na vrijeme i u Zagreb sam stigao u najboljem redu oko 14 sati (25.7.2009.), s ukupnim trajanjem povratnog putovanja od 41 sat.
To je uglavnom ono najbitnije što se tiče samog putovanja, želja mi je bila dati nekoliko praktičnih i konkretnih informacija koje su i mene zanimale prije nego što sam krenuo na put, a nisam ih uspio sve naći. A što se tiče cijene ovog putovanja, ono nije skupo: povratna karta iz Zagreba za Istanbul može se kupiti bez prethodne rezervacije i kupio sam je neposredno prije polaska vlaka za 976,47 kuna, bez ikakvih popusta, ali u to nisu uključene rezervacije spavaćih vagona. Njih se može platiti na licu mjesta kod konduktera i iznose (kako sam već napisao) desetak eura po korištenju kabine i treba ih platiti tri puta. Prvi puta od Sofije do Istanbula (10 eura), drugi put od Istanbula do Sofije (22,50 lira ili 11 eura) i treći put od Sofije do Beograda (11 eura), što je ukupno 32 eura. Uz cijenu povratne karte od 976,47 kn, sveukupna cijena ovog putovanja je oko 1210,00 kuna.
Nadam se da će ove informacije pomoći nekome tko također planira vlakom do Istanbula, a isto tako i ohrabriti one koji su skeptični glede takvog putovanja, jer taj vlak je siguran međunarodni vlak (iako na trenutke nije izgledalo tako) i uz malo opreza i odmjerenosti nema opasnosti od nekakvih problema. Zahvaljujem svima na strpljenju i lijepi pozdrav.