ne bih se svadio, nije moja manira,
rimovao bih se, baš mi fino,
kakav ego, ja sam prazna lula mira,
al ne znam, upletoh li se nevin-o
il to ananke i moira,
igraju se s nama trima,
ili faust naše duše pipa i dira
i veli, gdje vatre ima, ima i dima
međutim, kolokvijalnosti sam presit
i tih otrcanih, pučkih fraza,
mudrosti vještičjih sam nesit,
i ufam u ženskog djeda mraza.
i sumnjam da sam neki baja, (nemam ništa a propos)
čak i štoviše, ne želim ni biti,
ne volim lažna macho sjaja,
ne volim se u personi kriti.
rekoh prije, još u prvoj kvatrini,
baš mi fino što je pala ova rima timska,
ali ponavljam za slučaj svaki,
tek u miru smo zapravo jaki