[supercunt]

Ne znam definirati datum, godinu i mjesto. Cure su često pričale o tim nadnaravnim utvarama i stanjima, šarenoglavim fluidnim leptirima ili sam ih ja tako vidjela, pa i klecanje koljena do tad mi je bilo čudno. Sad je samo siva mrlja u mojoj glavi, voljela bi vam ga opisati no ne sjećam se kako je izgledao, mirisao i pričao. Bio je to dječak kao i svaki drugi, imao je curu. Ljubav bila jednostrana, no baš sam ga jako voljela, sjećam se. Kako su sve moje ljubavi opsesivne, tako sam i njega gledala iz svakog prikrajka. Čudno je što puno ne pamtim, osim tih situacija gdje sva slomljena gledam kako ga druga djevojčica nasmijava,
kako se njoj veseli i kako je nježno gleda. Dugo je trajalo, bila sam puno sama jer nekako me bilo stid svojih osjećaja. Mislim da su to dani kada sam i počela glasno razmišljati, to znači da sam kako bi moji susjedi rekli, „pričala sama sa sobom“. Mislim da nisam. Konstruirala sam tog super pametnog djecaka koji me razumije, voli iste igre i igracke kao ja. Bilo nam je lijepo družiti se dok dječak nije shvatio kako sam zaljubljena. Uzvratio mi je ljubav tako da me pljuno,onako za pravski i rekao da sam luđakinja. Ne znam da li me to povrijedilo, ali znam da se nisam trudila prestati voljeti ga i dalje sam hodala po parkovima, igralištima i gledala kako je lijep dok se smije i sretno igra. Drugi put kad mi se obratio, zabranio mi je da hodam blizu njega, da prilazim mjestima gdje dolazi on, njegovi prijatelji i njegova cura, pa sam gledala sa balkona. Još sam ga dugo voljela sa balkona uz par slučajnih ispada potrebe da ga gledam iz bliza. Jednom mi je prijatelj rekao da misli da sam puno bolja od njega i da počinje kviz na televiziji, mislim da sam ga taj dan prestala tražiti na čudnim mjestima koje sam stvorila za nas, ubrzo sam ih sve izbrisala, zato sam sad lišena detalja.