[Basta]

Khulus kaže:

Glupost. Rani islamski učenjaci nisu nigdje nekome osporavali pravo na vjerovanje. A niti Poslanik sam koji je sklapao ugovore gdjegod je mogao. Poslanikova desna ruka Omer, koji je bio i kalif nije nigdje progonio vjerske neistomišljenike, i prvih cca 200-400 god (zavisno o pokrajini) po Poslanikovoj smrti većinu stanovnika Kalifata čine nemuslimani.

A to što je jedan učenjak iz 10-og stoljeća (Hibatullāh) zaključio, i sukobio se s drugim učenjacima - ne znači da je u pravu, jer nije ni teorijski ni praktično.

https://wikiislam.net/wiki/To_You_Yo...and_To_Me_Mine

When read in context, like many other verses misinterpreted for apologetic purposes, surat al-Kafiroon advocates the opposite of what is sometimes claimed. This surah is not a proclamation on religious tolerance and freedom or a recognition of religious pluralism. In fact, this surah unequivocally forbids inter-faith dialogue, expresses Muslims' "total disgust" of non-Islamic beliefs[6] and advocates an "us versus them" mentality[5] between Muslims and disbelievers. This is how the surah is understood by mainstream Islam and the majority of its classical and contemporary scholars. Furthermore, if the historical context were to be ignored, it would still remain an abrogated verse superseded by "the verses of fighting".[7][8]

Kad se čitamo u kontekstu, kao i mnogi drugi stihovi pogrešno protumačeni u apologetske svrhe, surat al-Kafiroon zagovara suprotno od onoga što se ponekad tvrdilo. Ovo surah nije priopćenje o vjerskoj toleranciji i slobodi ili prepoznavanju religijskog pluralizma. Zapravo, ovaj surah nedvosmisleno zabranjuje međureligijski dijalog, izražava "totalno gađenje" muslimana neislamskih uvjerenja [6] i zagovara mentalitet "nas protiv njih" [5] između muslimana i nevjernika. Tako se surah shvaća mainstream islam i većina njegovih klasičnih i suvremenih znanstvenika. Nadalje, ako bi se povijesni kontekst trebao zanemariti, ipak će ostati ukinuti stih nadomješten "stihovima borbe". [7] [8]