[sb323ar]

Potaknut imenima na koje me uputio RT20 odlučio sam napisati i ovu priču i podijeliti je na više mjesta, neka se čita, da se ne zaboravi ... a negdje će uvijek ostati... nisam pamtio datume, ali događaj pamtim. RT20 mi je ukazao na datum, zahvaljujem mu. Žao mi je što nisam vodio dnevnik događanja, bio sam mlad, nisam razmišljao o budućnosti...



Ugljara

Navikli ste da Vam pričam svoja sjećanja i osobno doživljeno ili doživljaje svojih suboraca u domovinskom ratu. Ova priča nije jedan od mojih osobnih doživljaja ili mojih suboraca, ovo je priča o djeci, u malenom mjestu Ugljara, predgrađu Orašja...

Nalazimo se u zapovjedništvu brigade u mjestu Tolisa. Prostorija u kojoj se nalazimo je veličine tridesetak kvadrata, koristili smo ju kao salu za brifinge i dnevna izvješća, u tavanskim prostorijama iste kuće imali smo manju prostoriju za operativne planove.

Iz centra veze brigade, a koje se nalazilo u prostoriji tik do sale za brifinge, dobijamo upozorenje da se sklonimo pod «kišobran». Bio je to znak da će neprijatelj djelovati po ciljevima na slobodnom dijelu Oraške općine.

Navikli smo na ta upozorenja i već smo odavno oguglali na njih, jer nikada i nije prestajalo neprijateljsko djelovanje po gradu i selima. Čovjek se navikne, te se više i ne razmišlja o takvim upozorenjima, a granate svejedno padaju, bilo upozorenja ili ne...

U daljini se čak čuje opaljenje, naše je bilo samo da čekamo gdje će pasti i hoće li granata pronaći svoje ime ... ili imena.

Čuli smo ju. Čudan zvuk lomljenja zraka. Preletjela je iznad nas. Luna 9K52 ili FROG-7 je posljednja inačica iz obitelji projektila FROG (NATO : Free Rocket Over Ground). To su nevođeni projektili kratkog dometa, bojeve glave mogu ponijeti 450 kg konvencionalnog eksploziva.

Čuli smo detonaciju, zemlja se zatresla... Znali smo da nije daleko od nas, znali smo da je negdje među kuće...

Istrčali smo van i krenuli prema mjestu pada rakete. Ugljara ... prizor je bio stravičan. Nekoliko kuća u blizini crkve je bilo zbrisano sa lica zemlje... Plač, zapomaganje... Vidio sam puno mrtvih prijatelja, ali kad vidiš mrtvu djecu... taj prizor ostaje urezan u sjećanju dok si živ...

Josip Kopić, sin Markov, rođen 1980., iz Ugljare, poginuo 2.12.1992. od rakete tipa luna pred obiteljskom kućom;

Severin Knežević, sin Tunjin, rođen 1983. iz Ugljare, poginuo 2.12.1992. od rakete tipa luna pred obiteljskom kućom;

Željko Krnjić, sin Matin, rođen 1980., iz Ugljare, poginuo 2.12.1992. od rakete tipa luna pred obiteljskom kućom;

Janja Mišković, kći Matina, rođena 1930., iz Matića, poginula 2.12.1992. od rakete tipa luna na cesti u Ugljari;


Nikada nitko nije odgovarao za ovaj zločin, a vjerujte mi, lako je doći do svih podataka. Sve se može dokazati, tko je naredio ispaljenje tih projektila (a tada su ispaljena tri komada, dva su pala van naseljenog mjesta), zašto su ispaljeni (jer nije bilo djelovanja po crti bojišnice), čak i tko je stisnuo dugme na komandnoj ploči vozila ZIL-135.

Uporno se pokušava izjednačiti žrtva i zločinac, pokušavaju nas natjerati za zaboravimo, ... nikada ... ovo je pisani trag jednog zločina... Generacije će pročitati i neka ne dozvole da gornja imena budu njihova djeca...