Pogledaj jedan post
Old 01.02.2007., 10:41   #15
Quote:
Toco1980 kaže: Pogledaj post
Sve prave i velike ljubavi su tužne....
Da, to je i moj ginić meni rekao... i znam da je doživio veliku ljubav koja je poslije otišla s drugim i uzela djecu. Ne valja tražiti velike ljubavi ni bit fasciniran. U svemu zlatna sredina. Po meni, bolje je imati veliko međusobno poštovanje, uvažavanje, vjernost, ljubav koja ne dira oblake,već postepeno raste, iz dana u dan i pretvara se u nešto neprolazno, te velika doza povjerenja i tolerancije. Toga danas fali.

My love story:

Busevi su idealni za upoznavanje novih ljudi, ali nisam mislila da ću u jednome upoznati svoju veliku ljubav (no on nije bio putnik.) Bilo je to krajem 2004. Još nisam nikada dotada putovala s njihovom kompanijom, već uvijek s jednima te istima. No nešto mi je govorilo da bi mi dobro došla promjena. Ja sam se zbilja zaljubila na prvi pogled... potajno sam ga promatrala kako se ogleda u retrovizoru,popravlja kravatu i razgovara s ljudima, onako profinjen, kulturan, dotjeran... poseban. No zaljubljenost nije i ljubav na prvi pogled,jer takva ljubav nije još ni u zametku! Imala sam sjedalo koje je relativno bilo blizu 'njegovom'. Upoznala sam se s jednim dečkom koji je preko puta mene sjedio, i kasnije mu ponudila neke čokoladice. On je sjedio na prvom sjedalu, odmarao se i mislio je da njega nudim pa se za svaki slučaj okrenuo. Meni samo što čokoladice nisu ispale od nervoze (jer mi se stvarno svidio). Uzeo je 2-3..valjda bi i više da je mogao samo da se okrene Kasnije smo nastavili pričati. O svemu i svačemu smo pričali, toliko zajedničkih tema i mišljenja, uz prekrasne pjesme Celine Dion. No kad mi je rekao godine da nisam sjedila pala bi u nesvjest (srećom nije bio oženjen)..ali eto magija je već učinila svoje. Lako mu je bilo pričati, no kad je trebalo uzeti broj mobitela, kad se putovanje bližilo kraju, uhvatila njega nervoza. Spominjali smo kavu kroz razgovor. Ja se ustala, teška srca morala napustit bus, i začula u međuvremenu: "Jesi smotan, ako ti se sviđa što nisi nešto poduzeo,...ajde daj pitaj ju, dotakni je..."-kolega s kojim je vozio spasio stvar. I ja onako polako počela izlaziti a on će mucavim glasom: "A ..kkakko ćemo na kkaavu,nemam tvoj broj...?" Ja mu dala broj, išla sam vidjet kad mi ide drugi bus, i budući da sam imala vremena nekih pola sata, našli smo se na kavi. Ja sam ga samo gledala i gledala i nisam mogla prestati. Svidjelo mi se to što je tako simpatičan,pametan i povučen, samozatajan, a dobrica. Međutim, onda sam se vratila u realnost.. on živi u ZG, a ja 400 km dalje, to me rastužilo već na samom početku. Kad sam sjela na bus za dalje, nisam mogla doći sebi kakav dojam je on ostavio na meni, no znala sam da će biti teško. Uslijedile su njegove poruke nakon nekih 7 dana (nije baš bio redovit). I ja opet išla u ZG i on mi se javi porukom, gdje sam...i iznenadio se da sam opet u metropoli..i dakako, opet smo se našli na kavi (al ništa ne poduzima,konkretnog). I još je par kava prošlo do prvog poljupca, neki oprezan tip. On se nije zaljubio poput mene, draga sam mu bila jako ali njemu je trebalo dosta vremena dok me dobro ne upozna i stekne povjerenje. Kad bi on došao u moje krajeve, javio bi se i tako je ta priča nastavljana u epizodama. Tražila sam posao u ZG čitavo vrijeme, i sve dok mi se sam posao nije ponudio nije bilo mogućnosti selidbe, jer sam imala tamo u mom rodnom mjestu stalni posao, iako sam studirala u gradu mog voljenog (da nije bilo studija,ne bih toliko putovala!) Prije pola godine sam se preselila, napustila roditeljski dom,počela raditi, i privoditi studij kraju. Nama je sad prekrasno,živim ulicu dalje od njega (a zajedno ćemo valjda krajem godine, kad budem pri kraju faxa), tako da smo često skupa i nadoknađujemo propušteno. Upoznala sam njegovu obitelj, vrlo jednostavni,skromni, dobri ljudi, i rado odem do njih kad me pozovu na ručak. Daljina me je često puta znala rastužiti, bilo je dana kada nisam bila ni za što, no isplatilo se čekati, strpljen spašen! Već smo više od 2 godine zajedno, i nadam se da ćemo biti još dugo, barem do vječnosti i sretni, i zadovoljni, kao što smo sada. "Daljina je vjetar, koji slabe plamenove gasi, a jake rasplamsava!"
Slatkiš moj
(Oprostite ako sam vas udavila pričom, ali tema je postavljena i nisam mogla odoliti!)

Zadnje uređivanje Demonique : 01.02.2007. at 12:56.
Demonique is offline  
Odgovori s citatom