Ponukan čestim ispadima dječurlije, a posebno ovim friškim događajem
http://www.vecernji.hr/vijesti/13-go...-clanak-103337 u kojem klinac iz sebe ima sedam oružanih pljački dok sustav diže ruke jer nema nikakvih efikasnih metoda da bi "opametili" budalu, čak nisu sposobni niti zakonski spriječiti balavca da svoje ispade ponavlja pitam se bi li situacija bila ista da je on nakon prve pljačke bio dobro izbatinan i da je odrađivao višemjesečnu kaznu koju bi mu dali roditelji.
Znam da je čitavo društvo doslovno u kurcu i da razlozi radi kojih je došlo do ovakvih izrazito devijantnih ispada vjerojatno nisu jednostavni i jednostrani. Znam i da djeca nisu sposobna jasno razlučiti posljedice svojih djela, pa ni uključene etičke implikacije - balavac bi vjerojatno i ubio prodavača da mu se suprostavi, ali negdje se treba povući granice i reći: Dosta je!
Malo je onih koji su rasli u idealnim uvjetima, pa opet nam nije ni palo na pamet napraviti takvo sranje. Više puta. I još, kao šećer na kraju, njegovi vršnjaci ga često doživljavaju kao frajera, postaju članovi fan kluba na usranom fejsbuku (zar tamo nema nekakvo dobno ograničenje!?) njegovih kriminalnih djela radi kojih bi odrasli gulio zatvorsku kaznu od par godina
Batinanje i fizičko kažnjavanje se smatra ilegalnim barbarskim i primitivnim "školovanjem" ali jel dobro da je tako? U ovakvim slučajevima "dobri" roditelji nisu sposobni ništa napraviti, nije ni socijalna služba. Policija nema nikakve ovlasti, sud je nemoćan. Psiholozi su za ništa. Lobotomija je zabranjena. Što dalje?
Što se mene tiče - do sedme oružane pljačke taj klinac nikad ne bi došao, prije bi ga fizički i psihički uništio po principu: opameti se ili te u nekoliko progresivnih koraka spremam u kolica, ludnicu ili u grob (ovim ne kršim nikakve zakone pa da se ne nađe neki moderator brz na kartonima
).
Što vi mislite? Kako takve vratiti u normalu? Mogu li batine, dozirane na pravi način pomoći ili samo odmoći?