[Vilko]

Upala prostate

Uvod
Upala prostate česta je bolest koja bar jednom u životu pogađa 10-15% muškaraca. Simptomi su u najblažem obliku neugodni, a obično se javlja jaka bol. Infekcija može nastati bakterijama koji u prostatu dolaze putem mokraćne cijevi, uzročnicima spolno prenosivih bolesti ili preko krvi ako postoje sustavne infekcije kao što je tuberkuloza, gripa, sepsa. Upalu može uzrokovati i niz nebakterijskih uzroka.

Nazivlje
Latinski naziv: prostatitis
Engleski naziv: prostatitis

Prostata
Predstojna žlijezda, prostata, dio je muškog spolnog sustava. Smještena je ispod mokraćnog mjehura, a ispred rektuma, završnog dijela debelog crijeva. Teška je 15-25 grama, oblika i veličine kestena. Prostata okružuje mokraćnu cijev koja vodi mokraću od mokraćnog mjehura do vrha penisa. Građena je uglavnom od mišićnog i žljezdanog tkiva, a glavna joj je funkcija proizvodnja tekućine za sjeme koje prenosi spermije. Tijekom orgazma stezanje mišića istiskuje tekućinu iz prostate u mokraćnu cijev. Spermiji koji se stvaraju u sjemenicima također se izbacuju u mokraćnu cijev te se tijekom ejakulacije kroz vrh penisa izbacuju spermiji u sjemenskoj tekućini.

Tko obolijeva
Upala prostate pogađa muškarce svih dobnih skupina.

Uzroci
Više je potencijalnih uzroka upale prostate, a nekad je više čimbenika odgovornih za nastanak upale. Najčešći uzroci su:
- bakterijska infekcija (najčešće crijevne bakterije, Proteus, Stafilococcus)
- autoimuna bolest
- živčano-mišićne, tenzijske ili mehaničke ozljede
Rjeđi uzroci mogu biti:
- poremećaj metabolizma mokraćne kiseline (giht)
- kamenci u prostati
- suženja mokraćne cijevi
- tumori
- benigna hiperplazija prostate
- alergija na hranu
- infekcija gljivama
- infekcija virusima
Poznavanje uzroka bolesti važno je za njeno liječenje.
Kod pacijenata s nezaraznom kroničnom upalom prostate često se nađu drugi problemi mokraćnog sustava koji pacijente čine sklonim za razvijanje ove upale.

Podjela
Kako bi se poboljšala dijagnoza i liječenje upala prostate National Institutes of Health (NIH) su organizirali međunarodnu mrežu suradnje na temu upale prostate te definirali novu definiciju i klasifikaciju ove bolesti. Konsenzusom je upala prostate stavljena u četiri kategorije:
I. akutni bakterijski prostatitis
II. kronični bakterijski prostatitis
III. kronični prostatitis/kronični sindrom zdjelične boli
A. upalni
B. neupalni
IV. asimptomatski neupalni prostatitis

Akutni bakterijski prostatitis očituje se naglim simptomima i znakovima infekcije te je često uzrokovan crijevnim bakterijama, osobito s Escherichia coli.
Kronična bakterijska infekcija je ponavljana i dugotrajna infekcija za koju je najčešće odgovorna opet Escerichia coli, drugi Gram negativni organizmi ili Enterococcus. Akutni i kronični bakterijski prostatitis su najbolje objašnjeni i istraženi oblici, ali su i najrjeđi.
Gotovo 90% pacijenata sa simptomima upale prostate ima kronični prostatitis/sindrom kronične zdjelične boli koji je vrlo slabo objašnjen i terapijske su mogućnosti ograničene.
Asimptomatski upalni prostatits se dijagnosticira u pacijenata kod kojih nije bilo simptoma upale, a dijagnoza se postavi temeljem rutinskih laboratorijskih pretraga ili pretraga zbog drugih razloga, npr. prilikom pokušaja otkrivanja karcinoma prostate ili procjene neplodnosti. U ovih pacijenata se u sjemenskoj tekućini nađe velik broj leukocita.

Kako se prostatitis razvija?
Akutni i kronični infektivni prostatitis se ne smatra uvijek spolno prenosivom bolešću, međutim dokazano je kako uzročnici tih bolesti mogu uzrokovati ovu bolest.
Iako se prostatitis ne smatra zaraznom bolešću, kod bakterijske upale prostate se mikroorganizmi iz sjemena tijekom ejakulacije mogu prenijeti drugoj osobi.
Način na koji prostata postaje zaražena još uvijek nije posve jasan. Mikroorganizmi najvjerojatnije dolaze u prostatu iz mokraćne cijevi povratnim tokom zaražene mokraće ili bakterijama debelog crijeva.

Rizični čimbenici
Određena stanja ili medicinski zahvati povećavaju rizik za ovu bolest, npr. postavljanje instrumenata ili katetera u mokraćnu cijev, analni seks, abnormalnosti mokraćnog sustava, infekcije mokraćnog sustava, povećana prostata, poremećaji mokrenja, stres, smanjena izloženost suncu, nekontrolirana seksualna aktivnost, učestala masturbacija, ozljeda mokraćnog sustava, fiksiran položaj tijela (osobito pri dugotrajnom jahanju), prekomjerno pijenje alkohola te dugotrajno suzdržavanje od mokrenja.

Simptomi
Simptomi upale prostate nisu specifični isključivo za ovu bolest te mogu nalikovati simptomima drugih bolesti mokraćnog/spolnog sustava. Simptoma ponekad uopće nema, a ponekad su tako izraženi i nagli te pacijenti često traže pomoć na hitnim prijemima.
Akutna upala prostate: Simptomi nastaju naglo. Mogu se javiti bolovi u predjelu ispod i iza spolnog organa, bolovi u donjem dijelu trbuha i leđa, otežano mokrenje, učestalo mokrenje manjih količina mokraće, učestalo mokrenje noću, gnojan ili krvav iscjedak iz mokraćne cijevi, umor te povišena temperatura. Ako postoji oteklina prostate može se omesti otjecanje mokraće pa nastaje njen zastoj (retencija urina) i nakupljanje u mokraćnom mjehuru. Prostata je gotovo uvijek povećana.
Kronična upala prostate: Naziv "kronična" označava dugotrajan tijek infekcije i obično se upotrebljava za bolesti koje traju duže od tri tjedna. Kronična infekcija se može razviti iz akutne ili bolest od početka ima kroničan tijek. Kod ovog se oblika javljaju umjereni bolovi ispod i iza penisa te u donjem dijelu leđa, blaži poremećaji mokrenja u vidu otežanog mokrenja malih količina mokraće, a redovit je i oskudan krvav ili gnojan iscjedak iz mokraćne cijevi. Može se javiti umor, peckanje, bolna ejakulacija pa čak i impotencija. Prostata može biti povećana ili smanjena te tvrda. Nije rijetkost da je jedini simptom kronične upale prostate ponavljanje infekcija mokraćnog mjehura.
Neinfektivni (nezarazni) prostatitis je onaj kod kojeg se nakon pomno provedenog dijagnostičkog postupka ne može dokazati mikroorganizam. Kronični (dugotrajni) neinfektivni prostatitis predmet je stoga brojnih istraživanja i najteže ga je uspješno liječiti.
Općenito je riječ o dugotrajnoj ponavljanoj bolesti kod koje simptomi mogu slabiti i nestajati i ovaj tip čini većinu kroničnih upala prostate.

Bolesti sa sličnim simptomima kao upala prostate
Dobroćudno povećanje prostate (benigna hiperplazija), upala mokraćne cijevi, upala mjehura, spolno prenosive bolesti i bolna prostata (prostatodynia) mogu se očitovati istim ili sličnim simptomima kao upala prostate pa ih je potrebno isključiti u dijagnostičkom postupku. Ponekad se neka od ovih stanja nalaze istovremeno s upalom mokraće što otežava dijagnozu i liječenje.

Dijagnoza
Temeljem simptoma koje navodi bolesnik liječnik će posumnjati na upalu prostate te obaviti pregled i dijagnostičke testove kako bi tu sumnju potvrdio ili odbacio.
Pregled prostate provodi se tzv. digitorektalnim pregledom(digitus, lat. = prst; rectum, lat. = završni dio debelog crijeva, rektum) gdje ispitivač nakon navlačenja rukavica i mazanja kažiprsta vazelinskom mašću uvodi kažiprst u debelo crijevo bolesnika te opipava prostatu. Ovaj je pregled moguć zbog neposrednog dodira prostate i stjenke debelog crijeva te je njime moguće procijeniti veličinu, oblik, bolnost i tvrdoću prostate.
Kod akutne upale prostate ovaj je pregled obično vrlo bolan, prostata se nađe uvećana, a ako se stvorila nakupina gnoja u prostati, to se također može opipati. Pritiskom na prostatu (masaža prostate) dobiva se gnojni iscjedak iz mokraćne cijevi. Taj se iscjedak kasnije analizira i traže pokazatelji upale.
Laboratorijska analiza mokraće također se provodi te se tipično nalaze bakterije, leukociti (gnojna mokraća) i eritrociti (krvava mokraća).
Ukoliko se iz nekog razloga uzima tkivo prostate, biopsija, analizom tkiva se može vidjeti upalna reakcija.
Kod kronične upale prostata može biti povećana ili smanjena, tvrda i lagano bolna. Kako se i kod karcinoma javlja tvrda prostata ovo je stanje svakako potrebno isključiti dodatnim pretragama. Kod kronične upale često je potreban opsežan dijagnostički postupak za otkrivanje rizičnih čimbenika i uzroka upale.

nastavak