[Lastan]

Ne volim prve ljubavi. Previše ih je, svaka je na svoj način nesretna, a neke me podsjećaju i na to koliki sam kreten bio.
A predobro se sjećam takvih stvari.

No ako svaka saga ima početak, ima ga i moja smiješno duga lista raznih prvih ljubavi. Prije prve fakultetske ljubavi bila je prva srednjoškolska; prije prve sredjoškolske bila je prva iz viših razreda; prije nje bila je prva osnovnoškolska.
No prije svih njih bila je prva vrtićka.

Bila je u vrtiću sa mnom u grupi stanovita D. duge plave kose. Imali smo ne više od pet godina i gledali Bambija. I onda smo se “tražili” po onoj prostoriji u kojoj je bila naša grupa i odigravali onu scenu pred kraj Bambija kad se on i Felina traže po šumi koja, ako se dobro sjećam, gori.
To je trajalo kratko; moji su bili umoljeni da me pošalju u školu, a ona je ostala u vrtiću još godinu dana.
Saznao sam šest-sedam godina kasnije da smo i u istoj osnovnoj školi, no naravno – u suprotnim turnusima. No tad smo već bili stranci; ako me se i sjećala, bilo joj je neugodno jer sam ja ipak bio štreberčina.
Bambija više nikad nisam pogledao. Brijem da i neću.
No srnetinu smatram krajnje ukusnom. Mmm, Bambi.