[Nepoznati]

Metoda uvjeravanja sa svjedočenjem o "čudesnom iscjeljenju" ide ovako:

Neki vjernik odjednom se riješi svojih simptoma/iscijeli psihičku ili nejasnu fizičku bolest.

On na sva usta razglašava radosnu vijest o tom "čudu".

"Čudo" se ne sastoji u masovnosti, jer Bog niti ne želi da izliječi svu djecu od užasnih bolesti, nego da se tek tu i tamo, "izliječi" (?) samo izvanredno malen broj ljudi, i da ti ljudi onda svjedoče tu religijsku id(e)ologiju, kako bi što više ljudi uzviknulo: "Hallelujah!" i pohrlilo u neku od Crkava, da se preda Bogu i tako spasi od daleko veće opasnosti nego što je puka smrtonosna boleština ili iskrivljenje kičme - da se SPASU OD PAKLENIH MUKA vječitih.

Ta što je to malo trpljenja nepodnošljivih bolova, ako iza toga bude život vječni u blaženstvu super raja? Pa i Isus je trpio, pa se suobražavamo s Njime, a on je rekao neka bude volja tvoja Bože. "Tako i mi ne smijemo moliti za čudesa radi ovog prolaznog smrtnog tijela. Kao da bismo molili za puno para. "

Da, napisao sam to pomalo ironično.

Dakle iscjeljenja uopće nemaju medicinsku namjenu, jer bi bila masovnija, nego ih Bog obavlja izuzetno rijetko, u svrhu propagande REKLAME svoje istinske religije (jedne od mnoštva).

Skeptici bi rekli da sva ta rijetka čudesa zapravo potpadaju u rijetka samoiscjeljenja, pa tako nisu uopće čudesa, kao što nije čudo da netko dobije glavni zgoditak na lutriji, a za njega jest.

U religijskim krugovima, puko tjelesno izlječenje je praktički bezvrjedno. Ono ima svrhu isključivo kao hvalospjev Bogu, a ne kao olakšanje od nekakvih fizičkih bolova, kad je tijelo prolazno, a duša vječita i neuništiva.

Religijskim ljudima je sasvim nebitna komponenta izliječenja, ali oni time mašu okolo kako bi privukli sebi poklonike. Poklonici su bitni, a ne izliječenja.
Jer oni se spašavaju za život vječni, pa su povremena čudesa (ako to uopće jesu) namijenjena isključivo kao dokaz i poziv u svoj vjerski tabor.

Bog na kapaljku daje "čudesna" izliječenja, samo u svrhu propagande.