Meni pomaže zaokupiti se...hobijem, djecom, obavezama...
No, u zadnje vrijeme imam osjećaj kako me društvene mreže na kojima sam mnogo više opterećuju negoli imam koristi od njih. Sve sam sklonija tome da pozatvaram sve živo, a na tv-u ne mrdam s baby tv-a
Srećom, preko dana se trudimo da na tv-u ne budu programi na kojima djeca mogu vidjeti nešto nasilno, ni potresno, pa gledamo obično discovery, science, te crtić programe...No, navečer "nadoknadimo" propušteno tako što i/ili zasjednemo pred info emisije, internet...i puf.
Ode rozi balončić...poklopi te masa crnjaka.
Ebemu, imam jednu prijateljicu koja je onako, malo žešća alternativa...Oduvijek u društvu zbijaju šale na njen račun, a posljednji "vic" bio je povezan s tim da oni doma nemaju tv. Uopće. Kamoli internet&stuff. Svima je to u okolini bizarno, čudno...Zgražaju se.
Ali ebeš mi sve ako ta žena nema uvijek osmjeh na licu. I u najsivijem danu ona stalno nešto pozitivno kvoca...o domaćoj hrani, o vremenu, o biljkama, glazbi...Imam dojam da joj puca neka stvar za svim tim hororima koji nas okružuju.
Voljela bih da i ja imam petlje i ustrajnosti u tome da se na neki način izoliram i izuzmem iz svega čemu ne mogu konstruktivno pridonijeti...
I nikad, ali nikad neću shvatiti odakle ljudima motivacija da po društvenim mrežama i portalima šeraju crnjake...kao da sve živo već nije do beskraja zasićeno i preplavljeno istima
Zašto, o pobogu, moram uz jutarnju kavu na (lupam, fejsu) gdje mi paše vidjeti što se dešava s mojom familijom u drugim krajevima, vidjeti i videa(koji kreće odmah, bez da ga uopće klikneš!!-osobito iritantno!) na kojim otac u siriji grli svoju ubijenu djecu...
I da me ubiješ, tih par sekundi tog videa meni je doslovno ubilo dan. Na mrtvo.
Odoh pobrisat fejs.
