Quote:
Nunna kaže:
Hvala svim na upisima.
U pravu si.
Sve su to stvari na koje nemam fizički utjecaj...
Samo, ono...svijet je ovako sj*** baš zato što se svi osjećaju nemoćnima da išta čine/mijenjaju...Ponekad gricne savjest jer se pitaš što je to što bi trebalo činiti da se mijenja na bolje, a ne činim...
Nisam mislila na nemoć u vlastitoj realnosti. Tu sam itekako moćna i značajna svojoj obitelji...Nego onako, gledano globalno.
Isključila sam fejs. Nemam želudac više za kuliranje kraj takvih stvari. Možda sam kukavica, možda biram lakšu stranu...ali užasno je teško radovati se u danu u kojem si vidio toliko uništenih, unakaženih sudbina.
Evo koliko je sati...Na mom programu čeka se big brother   I gledat ću ga!Ja koja sam ga gledala "s visoka" prvi put u povijesti piljit ću u vasiće. I stefani  Tako mi pašteta trebam to... |
Ljudi se osjećaju nemoćnima jer su u disbalansu u smislu doživljaja sebe i svijeta. Mi smo svaki dan bombardirani propagandom koja nam govori kako smo veliki, moćni, jaki a u realnosti smo u odnosu na druge gotovo beznačajni. Dok hodamo ulicom nitko nas ne zna, ljudi pored nas prolaze kao pored turskog groblja jer nas ne poznaju, eto tolika je naša moć da utječemo na druge i mijenjamo svijet. Djeca jako žive u toj iluziji veličine, kroz odrastanje sve više shvaćamo koliko je naš život u biti sitan u odnosu na druge i svijet oko nas.
No ne smijemo dopustiti da nas taj osjećaj NEMOĆI, BEZNAČAJNOSTI dotuče zato što smo si postavili pogrešne ciljeve i gradili iluzije o našem životu..
Ono što možemo mijenjati, a traži jako puno truda, rada i promišljanja, smo mi sami. Svi smo previše koncentrirani na druge a premalo na sebe, ako i jesmo na sebe onda je to iz narcističnih poriva o svom velikom ja. Znači trebamo biti u stanju osjetiti moć i ljepotu našeg života, naših doživljaja i osjećanja, rebamo biti kadri prihvatiti realnost života, nemoć, bolest, naša vlastita ograničenja i činjenicu da veoma malo možemo djelovati na druge. Naša najveća snaga je u tom našem malom komadiću svemira, lokalno to se može činiti beznačajno ali zaista nije beznačajno, jer naša sreća i zadovoljstvo, naša mogućnost da prihvaćamo druge, dobro i loše, i živimo pozitivno usprkos težini života je najveća vrijednost koju možemo postići na lokalnoj razini.. kada bismo svi to bili kadri tako raditi na sebi na globalnoj razini bi došlo do goleme pozitivne energije, koja generira pozitivne promjene. Nakon svakog rata postoji nada, želja, volja za pozitivnom promjenom, rastom i prihvaćanjem, želja de se odabere bolji i drugačiji put.. koja kreće od sitne individualne razine ka globalnoj...
Kao što sam rekao, nitko od nas ne bi trebao propustiti priliku da shvati da su ga cijelog života krivo učili i da je predmet propagande, i da postoji drugi put za bolji i sretniji život koji podrazumjeva poštovanje sebe i potrage za vlastitom srećom u emocionalnom i kreativnom a ne isključivo u materijalnom smislu...