|
Mislim da me zapravo najvise motivira onaj osjecaj neispunjenosti, nezadovoljstva. Odnosno sama zelja za radom ili cime god sto ce doprinjeti ucinku da se tako vise i ne osjecam.
Kada se ujutro probudim te misli gdje idem, sta cu raditi. A zapravo zelim raditi nesto trece, omoguciti si da kasnije tim radom mogu otici negdje, vidjeti nesto vise od onoga sto trenutno mogu.
Mislim da zapravo sve ovisi vlastitoj percepciji zivota kakvome tezis i nuzno diploma ne znaci i bolji zivot ili ti ga placeniji posao. No mozda probat pronaci opet ljubav u onome sto si nekoc voljela raditi sto god da je to generalno i bilo. Mozda ispocetka krenuti mic po mic. Mozda probati raditi nesto slicno na isti nacin.
No zapravo mislim da je ta ironija najveca motivacija you know kind of i changed my thinking it changed my life.
Naravno kako rastemo i sazrijevamo vise nas iste stvari, hobiji i ne vesele. Mozda i nedostatak vremena je rezultirao prekidom istih. I onda negdje tamo u buducnosti nas opere nostalgija i vrati na stare staze necega sto nas je nekoc veselilo.
Mislim da zapravo taj osjecaj ( i don't wanna feel like this ) je taj koji bi mogao biti dovoljan motor koji ako se samo malo podmaze zeljom i voljom moze opet normalno raditi i odvesti nas na zeljeno mjesto. 😊
|