vidjela sam dva velika jeza. zajedno. u zardinjeri kod hranilista za macke.
preslatki su, pre pre pre pre pre.
jos kad krenu trckarati i suskati i puhati...
bila na spontanoj kavi sa simpaticnim ljudima. lik kojeg sam upoznala zivi u zagrebu, ali je zapravo iz mog rodnog grada, i to iz susjedne ulice.
nikad se prije nismo sreli.
pricao mi je o svojim specificnim prehrambenim navikama. bas volim kad s muskarcem mogu razgovarati o hrani.
mislim da sam pedesetak kila teza od njega. mogla bih i ja to probati.
gazda kafica me pocastio s cedevitom. a izgleda k'o kombinacija kennyja rogersa i nekog mediteranskog plejboja.
vidjam u zadnje vrijeme nekog susjeda koji mi je jako simpatican, a cini se i dzentlmen. i nekako me intrigira taj ugodni gospodin. i stranac je, sto me dodatno intrigira. svaki put se pozdravimo i svaki put mi dodje da ga pitam kako se zove, ali mi je previse neugodno.
jest da nisam solo, ali pred njim se svaki put osjecam k'o curica.
sam bog zna koliko sam slatkog pojela zadnjih tjedana, ali vaga pokazuje par kila manje. pao mi kamen sa srca. vjerojatno se radi o atrofiranoj misicnoj masi, ali nema veze.
travnjaci su preplavljeni potocnicama, tako su velike i krasne.
bb king.
malo sam razgibala kukove. i to ne na biciklu.
nemam sta obuc'. to je za onu drugu temu, ali sad mi se ne da i tamo pisat'.