Ali kaže u jednoj knjizi o nasljednom pravu: Ukoliko bi neki od ostaviočevih potomaka umro prije ostavioca ili IZ NEKOG DRUGOG RAZLOGA NE BI NASLIJEDIO OSTAVIOCA na njegovo mjesto stupaju njegovi potomci - unuci ostavioca. Nakon smrti babe a za vrijeme života njenog sina (dakle, prije nego je umro), nije pokrenut ostavinski postupak vezano za babinu imovinu i samim tim njen sin nije mogao naslijediti. Da bi se promijenilo vlasništvo na toj imovini potrebno je pravosnažno rješnje ili šta već, a toga nije bilo. Dakle, tek sad, poslije smrti tog sina, otvoren je postupak vezan za naninu imovinu (sve je na njenom imenu). Mrtav sin ne može naslijediti jer osoba mora biti
živa u trenutku otvaranja naslijedja da bi bila nasljednik (to je općepoznato).
Ispade kao da nije bitno što nije pokrenut postupak, kao da je taj postupak koji provodi Sud čista formalnost, da ništa ne znači, ako kažemo da i maćeha (ovaj bračni drug od umrlog sina) ima pravo na naslijeđe imovine te babe.
Ja sam mišljenja da ona ima pravo (neupitno), da naslijedi tog muža (gore navedenog sina), onda kad se otvori postupak o zaostavštini na njegovo ime, a ne na ime njegove majke, tj. nane.
Jednostavno mi je logično da kad je neko mrtav i time ne može naslijediti, stupa na scenu -pravo predstavljanja, a to mogu biti unuci ostavioca, jer se ide po tom krvom srodstvu...
Nadam se da sam bila više jasna nego nejasna...
Fakat više ne znam ni ja šta da mislim, ali da ova žena ima pravo na imovinu ove babe, pa kad ona umre tu imovinu babe (koja je prešla na ovog bračnog druga) će naslijediti neke njene sestre i braća (jer nema djece), to mi je totalno nelogično...
