|
Kad sam dosla na utvrdjivanje trudnoce bila je jedna cura sa mnom. I pita ona mene zasto san dosla, a ja njoj sva sretna da vidin jesan li trudna. Pitan ja nju naivno jesi i ti zato ode? A ona meni: Ne. Dosla san pobacit. Jesi li ti to ikad prije radila? Je li boli? Ja njoj: Ne znan, jer nikad to nisan radila. I sad sta cu rasplakala se, ja nju da utjesim govorin da vjerojatno ne boli puno. Pitan je s kime je dosla, a ona odgovara sa momkom. Pitan je di je on, a ona meni da je ceka isprid bolnice. I onda ju je sestra poslala na hodnik da ceka doktora, ja kad san izasla iz ordinacije vidin nju kako sjedi sama na stolici i place. Sila san kraj nje bar malo da je utjesin i pitan ocu li joj zvat momka da dodje kraj nje, a ona meni da nece da udje da ga ne bi ko vidia. Kad san je pitala zasto je odlucila pobacit rekla mi je da ima 18 god.i da ne moze imat dijete, te da njezini znaju da bi je izbacili. Znan jos jednu pricu kad je majka odvela kcer na pobacaj, da bi joj poslije priznala da je i ona sa 17 god.imala abortus. Moj stav u vezi ovoga nije bitan, cura zeli pobacit, triba ic u ginekologa on ce joj dat uputnicu i otic ce u bolnicu. Svak kroji svoj zivot. Nije napisala upomoc trudna san sta da ucinen pobacin ili rodin nego je odmah pitala kako moze pobacit. Na njoj je kako ce se nakon pobacaja nosit s time.
|