[Zavelim]

Pisma je nastala vjerojatno u 19.st na temelju priča i nekih tradicija. Kod Bačkih Bunjevaca temeljni je mit da su došli s Bune jer im je ime slično imenu te rike. Samo oni koji bi došli s Bune bi se prije zvali Buncima, a ne Bunjevcima, zatim s Bune može doći samo mali broj ljudi, a Bunjevaca je na sve strane otišlo na desetke tisuća i ko najvažnije Buna te cila istočna strana Neretve pa tada čak već i Mostar su u to doba jekavski krajevi, a ne ikavski. Ikavski novoštokavski je temeljno dijalekt zapadno od Neretve, a u 16. st se prostira već kroz cilu kontinentalnu Dalmaciju do Medviđe i okolice recimo. No zato Sučićeva Mara nije samo mit jer su Sučići vodili jedan dio Bunjevaca u Bačku, a znamo da su to plemeniti rodovi iz Livna koji se spominju još u 15. st. Od tud su se raširili i po Dalmaciji. Sučići su dokaz da nije selio samo stari vlaški stalež, stočari, već da je prvom viku od dolaska Turaka došlo do mišanja sviju skupina samo je vlaška imala način života najprimireniji tom turbulentnom razdoblju. Odnosno došlo je do vlahizacije, morlakizacije cilokupnog stanovništva.

Inače, Akrapi su nastali od starog livanjskog roda Sučića, koji se spominju kao stara hrvatska plemićka obitelj Bosanskog Kraljevstva 1400. godine. Naime, tada su u darovnici bosanskog kralja hrvatske krvi i imena Stipana Ostoje Kotromanića Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću i njegovu bratu Baoši potpisani kao svjedoci predstavnici 12 rodova livanjskog područja, a među njima su i Sučečići, i to Dragoš, Stojemar i Juraj iz Orguza, sela ispod planine Dinare.
I klasik hrvatske povijesne znanosti V. Klaić Sučiće smatra hrvatskom i plemićkom obitelji, koja se nekoć zvala Sučečić ili Sučičić.
Sučići iz Lusnića pokraj Livna sačuvali su obiteljsku predaju da su njihovi preci Sučičići iz Orguza, a Sučići iz Grboreza pokraj Livna ispričali su 1961. godine M. Petriću: "Kad su Turci osvojili Bosnu, knez Miroslav Sučić s bratom Vatroslavom pružioim je u Orguzu otpor. Turci ih pobjede, a oni pobjegnu u Dalmaciju. Kasnije se jedan od braće povrati i od njega potječu Sučići na Livanjskom polju."
Stotinjak godine nakon turskog zauzeća Bosne, Sučići su zabilježeni i u Poljičkoj Kneževini. "Godine 1599. među svjedocima u Docu Donjem nalazio se i Matijaš Sučić, a 1615. godine zabilježeni su u Dubravi braća Nikola i Stipan Sučić, dok je 1648. godine zapisano da je dužnost poljičkog kneza obavljao Radoš Sučić."
U Poljičkom statutu zabilježeno je da je 12. listopada 1676. godine na skupu "sve poštovane vlastele i poštovanih didića na Obliku pokraj Svetog Jadre presjedao gospodin veliki knez Pava Sučić."
U istom dokumentu 1658. godine zapisano je da je Sučić (ime mu se navodi) na dan Svetog Arnira "bez razloga odsjekao nos Marku Kuhačiću pa bi kažnjen "da ni on ni itko iz njegove kuće ni od njihova koljena ne može više nikada biti vijećnik ni sudac u poljičkoj župi... ako se pak za njega zauzme da ga se pomiluje treba tog čovjeka ubiti kamenjem i upisati ga u poštovani Statut kao i Sučića."
Pošto se 19. kolovoza 1725. godine "otkrilo da Frane Sučić izdaje poštovanu provinciju poljičku, odluči cijeli zbor poštovane provincije poljičke da se zapiše kako ne može biti vijećnik ni on ni itko njegov poslije njega u provinciji poljičkoj."
U Bisku, utvrdio je A. J. Soldo, Sučići žive od davnina, što će reći od turskog zauzeća livanjskog područja krajem 15. stoljeća ili su vjerojatno najprije našli utočište u Poljičkoj Kneževini pa su odatle stigli u Bisko. Bilo kako bilo u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine je zabilježeno na području Biska, Vojnića i Krušvara 14 Sučića obitelji s 99 članova.
Jedna je od njih i 12-člana obitelj rodonačelnika roda Akrap harambaše Marka Sučića rečenog Akrap, koji je zapovijedao istoimenom banderijom na području Biska.
U popisu vjernika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine od ukupno 34 obitelji i 177 duša u Bisku su živjela 74 Sučića, organizirana u 13 obitelji, a među njima i 7-člana obitelj harambaše Marka Sučića rečenog Akrap, te kućanstvo Petra Akrapovića Gačića.

http://www.ogorje.net/prezime/akrap/1.html