Sad ću ja uletiti sa offt., ako moderatorima smeta, molim da izdvoje u posebnu temu.
Imam pitanje za dobricu i druge članove struke... Moja klinka će sada 5 godina, ali već prilično tečno čita, potpuno sama čita svoje knjigice (ne slikovnice, nego baš knjige priča i pjesmica), samo ponekad mene nešto pita kad zapne na nekoj dužoj nepoznatoj riječi. Mala slova čita bez ikakvih problema, a čak se snalazi i sa mojim pisanim slovima (išla sam u tehničku školu, pa imam prilično pravilan rukopis). Sa pisanjem ide malo kilavije, zna pisati velika slova, neka joj još zadaju muke i piše ih zrcalno, ali sve u svemu, čisto OK obzirom na njenu motoriku. Ponekad na stolu nađe neku moju poruku dragom (ja odlazim dok oni još spavaju
), pa je uzme i kopira što sam ja napisala. Nikada nitko nije s njom nešto specijalno radio, ako je nešto tražila da joj pokažem ili objasnim, ali nije meni samoj padalo na pamet da forsiram tako malo djete. Tako je i sa bakama, a i u vrtiću kažu da ih, naravno, uče čitati, ali isto kažu da u toj dobi još ne forsiraju. Pretpostavljam da ju je zanimalo, i inače je strašno radoznalo djete, i potrudila se je. Istu stvar vidim i otkako je krenula na engleski u vrtiću - ona u učenju naprosto uživa. A i vrtić je prilično orijentiran na učenje, stjecanje radnih navika i sl., odgojitelji su napravili neki predškolski program (odobren od strane Ministrastva) od mislim 250 sati, klinci u predškolskom već imaju redovne zadaće, ocjenjuju ih smješkima i tužnima...
E sad, što ću ja sa mojom klinkom? Do 9. mj. moram odlučiti da li da je dam u predškolski, pa da tražim odobrenje da krene sa 6 u školu. Ili da je pustim još godinu dana na miru, pa da se priprema zajedno sa njenim društvom iz vrtića? Ona je još uvijek jako zaigrana, ima puno prijatelja u svojoj grupi... A opet, prilično lako sklapa nova prijateljstva, nije joj nikakva drama družiti se sa starijima.
A mene je strah da će njoj u prvom razredu, ako je pustim do 7 godina, biti dosadno i da će biti nemirna, postati nezainteresirana... A i bilo bi mi žao da pustim da izgubi to oduševljenje učenjem, ako baš ne moram.
Pitala sam sveki za mišljenje, ona je učiteljica. Ona je za to da je ostavim do 7, kaže da se sa takvim klincima posebno radi i neka ne brinem. Ali kako da očekujem od žene koja ima 25-oro djece da se posebno posvećuje nekolicini, a zanemari one kojima treba više učenja? To mi je nekako nerealno. Osim toga, od prijateljice sestra, isto učiteljica, kaže da joj je bio veliki zajeb što je sa sinom čekala da napuni 7 godina...
Nisam pametna... Pa molim struku za savjete, komentare, bilo što što bi mi moglo pomoći da odlučim... Tete u vrtiću su obećale da će vidjeti postoje li neki testovi za procjenu psihičke zrelosti tako male djece. A da idem pitati vrtićku psihologicu, glupo mi je. Pretjerano... Već sada sama sebi djelujem kao da kompliciram i gnjavim bez veze...
Bem ti, zašto nitko ne upozori unaprijed da je tako teško biti roditelj?
