Pogledaj jedan post
Old 01.11.2010., 00:57   #94
Quote:
Massagetae kaže: Pogledaj post
Neku me večer satrlo. Sve što realno ne štima u mom životu na jednu je večer u potpunosti pobijedilo sve ono dobro i uopće se nisam potrudio pokušati se oduprijeti crnim mislima. Ona spava u sobi, ja u dnevnom s dušom koja krvari. Pomislim na naše dijete, zar mu ne bi bilo bolje da mene nema, zar mu doista treba ovakav roditelj, kao što je moja alkoholičarska mater "trebala" meni, dok mi je svijesno upropaštavala život, dok se nije ni trudila pokušati misliti na plod svog tijela? Zar mu doista ne bi bilo bolje da mene nema?

A onda jutros, nakon jutarnjeg ispijanja čaja i čitanja dnevnog tiska, shvatim. Otvorim kabinetić i vidim zatvorenu kutiju Ciprića. Pogledam unutra. Točno već znam kako ide. 5 dana ih nisam popio.

I što sad? Nedjelja je, sutra je neradni dan, sutra moram ocu na grob, sutra moram zapaliti svijeću za dijete, sutra moram biti tu za Ljupku dok u obilasku obitelji bude popuštala trudničkim hormonima. A mene strah da ću se zalijepiti za neki grobni spomenik i plakati kao malo dijete dok me ne odvezu u neku instituciju i ne bace ključ. A radije bi i to nego da ispijem goleme doze lijekova, izrežem žile ili se ugušim ispušnim plinom, što mi sve pada na pamet. Strah me nuspojava, ali me još više strah nakon 6 dana ponovno početi piti Cipriće. Kako, kao prvi put, kao nakon zaboravljene jedne doze? Ne funkcioniram ni ovako ni nikako.

Jebote i doktorica koju ne možeš dobiti kad ju trebaš, i službe za krizna stanja u kojem doktora možeš dobiti jedino ako mu se valjda s glavom u ruci dovezeš na kofi brejk dok ševi svoju pomoćnicu.

Nije fer. Nije fer prema Ljupki da sam ovakav. Nije fer prema djetetu koje nije moglo birati hoće li me dobiti za roditelja. K vragu i ovaj život, što da pobogu više radim?
Popij zaboravljenu dozu Ciprića pa makar i u zakašnjenju od 6 dana. Zašto se bojiš? Gore ne može biti, može biti samo bolje.
I u pravu si. Nije fer da si ovakav, nije fer svako malo odustati kada ti se događaju dobre stvari u životu! Iako ih sada ne osjećaš i pitaš se zašto si ovdje, tvoj život više nije samo tvoj i ne pripada samo tebi već pripada i onoj maloj točkici koja svakim danom sve više raste i jednog dana će doći na svijet i bit ćeš joj najvažnija osoba na svijetu uz mamu!
Ni ne slutiš koliko ljubavi i snage ti može dati to malo biće! Ni ne slutiš koliko život opet može imati smisla!
Tvoja mama je bila alkoholičarka, nije ti priuštila, očito, djetinjstvo kakvo si kao dijete zaslužio imati, ali ti sada sve to možeš ispraviti kroz svoje dijete. To je tvoja nova prilika, prilika za novi život i za ljubav, bezrezervnu i bezuvjetnu kakvu nisi dobio kao dijete.
Ja znam. Jer svoju djecu volim svom onom ljubavi koju nisam dobila kada sam bila dijete, poklanjam im svu onu pažnju koju nisu poklanjali meni, uživam u brizi za njih, uživam u njihovoj ljubavi i to je tako dobar osjećaj! Kao da se ponovo rodiš i dobiješ priliku da život proživiš još jednom, ali ovoga puta ispravno i na pravi način!
Za mene jedino nije fer odustati. Treba se boriti sve do posljednjeg daha jer život te jednom iznenadi i vrati ti sav uloženi trud.
I tebi nudi priliku da se izvučeš iz ponora u koji si upao. I možda ti se sada čini da bi bilo bolje da te nema i da dijete nema takvog tatu.
Ali, to nije istina. Dijete će te voljeti najviše na svijetu, baš takvog kakav jesi. Zato se potrudi da se pokažeš u najboljem svjetlu!
zveki 97 is offline  
Odgovori s citatom