Quote:
anaivana kaže:
Pa ima tu nešto budi faca pa izdrži govna do kraja.
Ja se nikad nisam pokušala ubiti a tako sam ponosna, a dođe mi 5 put tjedno.  |
mislim da ti izlaziš iz standarardnih okvira, znaš i sama zašto.
i meni je došlo, pa sam racionalno sve razložio i shvatio da nemam pravi razlog.
ono što je najtužnije kod nekih samoubojica je to što misle da ih nitko neće zaboraviti, da su učinili nešto "važno". prkos.
zapravo je posve obrnuto. budu zaboravljeni, osim ako sama metoda nije bila poznata.
kad sam bio u srednjoj školi, ubio se jedan tip s više godine. mislim sačmaricom. i to je to. nemam pojma ni kako se zove ni ništa. jesu li ljudi bili tužni? jesu. cure su se lijepo dotjerale za sprovod, nosile ruže, pustile suzu, bože moj.
i gotovo. palo u zaborav. sad je truplo u lijesu.
uopće se ne bih htio ubiti, štoviše, strah me te ideje.
ipak, ima situacija gdje samoubojstvo može biti rezultat žrtvovanja života za nekoga. to je potpuno plemenito.
jednom sam naišao na neki site koji se time bavi (nešto kao forum). apsolutno je strašno čitati misli ljudi koji pišu takve stvari. ljudi raspravljaju kako će se ubiti, kako se najbolje ubiti.
kao da sam otvorio nešto prokleto. prepao sam se.