Dragi moji trkaci, bitch is back!!!
Dakle, nakon gotovo moronske krivo postavljene dijagnoze o mome srceku i lijecnickom konziliju koji je ispravljao istu (poanta poetskog pocetka posta je da neam problema sa srcem) i nakon razmatranja milijunskih tuzbi protiv istih (pod racun se uracunavaju sve utrke diljem kugle u protekla 3,5 mjeseca koje sam propustio
) i odustajanja od iste veceras sam mrdnio dupetom konacno.
Sada s punim pravom mogu reci da nakon 3,5 mjeseca bespotrebnog lezanja kod kuce i straha od fizicke aktivnosti sam barem malo dobio uvid u stanje onih koji se nakon duuuuugog neaktivnog zivota odluce zakoraciti u svijet fizicke aktivnosti.Neki dan sam razbacio nogosa s veteranima i rezultati taj i sljedeci dan su bili totalno porazavajuci.U taj dan kako su me isprasili na terenu a sljedeci zbog raznoraznih upala.
I tako se veceras otisnuh na 6,5 km rutu, konacan rezultat 35min36sec.
Umoran, sve boli, slezenu sam ostavio na pola puta....polako se vracam starim navikama...neki me se jos sjecaju, jel?
