evo da se i ja javim... kada su mene drapali bubrezi nije bilo niti jedne teme na cijelom netu na tu temu, pa sam sretna što evo, netko i to spominje.
Mene je od 20. tjedna znala noću probuditi čudna bol, ostala bi bez daha, i tako par sekundi i onda bi prošlo. Onda me je u 23. tjednu uhvatio takav napadaj boli u lijevom bubregu da sam se skvrčila na asfaltu, te večeri tri puta jurili na hitnu, kljukali me spasmexom i slali kući - kao, nemogu ništa drugo jer sam trudna. A bol dolazila svakih cca. pola sata i napadaji trajali po petnaest minuta. Treći puta, kada sam se ispovraćala po hitnom traktu, su me poslali kod nefrologa koji je ustanovio da nije kamenac nego hidronefroza uslijed pritiska limača na ureter. Ultrazvuk mi je jedva napravio od mog izvijanja - najviše me bolilo kad bi ležala na leđima. Nefrolog je htio da mi ugradi nekakav stent - jj stent, međutim, ja sam se onako izbezumljena, prestrašila da je to kateter, i pobjegla iz bolnice. Otišla sam privatno kod dva liječnika, nefrologa i ginekologa i oba su potvrdila dijagnozu, međutim, ginekolog mi je rekao da se ovakvo stanje zna popraviti samo od sebe kada trudnoća pređe iz male u veliku zdjelicu. Tako sam odlučila čekati, srećom, bolovi su jenjavali, a položaj u kojem uopće nisam imala bolova je slijedeći:
sjed na najnižem stolčiću kojeg si možete zamisliti sa široko razmaknutim koljenima - tako da skoro uši dodiruju i trbuh duboko prema zemlji. To sam skužila još na hitnoj dok sam rigala, sjela sam na one škalinice pokraj stola za pregled i sestra mi hoće pomoć, kao da sjednem ko' čovjek, a ja se nedam sa tih škalinica. Umalo sam i nefrologa uspjela nagovoiti da mi napravi ultrazvuk u tom položaju
Nakon te večeri nisam imala nitijedan napadaj, zdjelica mi je, doduše otpadala od tog čućećeg položaja u kojem sam se zadržala još tjedan dana jer sam puhala na hladno od straha da će ponovo krenuti bol.. Prvo veče sam i spavala tako.. sa čelom na naslonu stolice...
Nadam se da će moje iskustvo nekome pomoći, mislim na one trudnice koje nemaju otprije problema sa bubrezima.. njima ne preporučam da bježe iz bolnice...
I da, sestre na hitnoj su mi u šali govorile da je ta bol dobra priprema za porod, i ja poslije, cijelu trudnoću filozofirala kao sam ja spremna za porod jer sam imala taj napadaj a to je približno jednako jaka bol... dok nisam rodila. Sad više ne mislim tako.
