|
I još...
Nakon svega ovoga šta sam pisao u prošlom postu sam se malo smiro i prestao biti toliko na nju ljut...
Već desetak dana, ujutro, čim otvorim oči nakon jedne milisekunde pomislim na nju i ovo šta se događa. Uužžaaaaass!!
Bio sam dobar prema njoj i pazio je, pomagao joj u svemu, hranio je komplimentima, stvarno sam se je..eno trudio...Ali ljubav koju sam joj davao i osjećao prema njoj dok sam doticao njeno prelijepo tijelo je nešto u čemu sam se topio godinama, a kad toga nije bilo sam o tome razmišljao jer sam to obožavao.
Danas, sam se sjetio njene ljepote i rastopio se od boli jer je više nemam. Sama pomisao da je s drugim i da miluje njeni prelijepo tijelo, ljubi usne, grli...me uništava.
Toliko sam utonuo u to da sam je skoro zvao da razgovaramo s ciljem da izađemo iz ovoga i da probamo opet ili nešto. Ali nisam...
Užasno se bojim da gubim ljubav svog života i strašno mi nedostaje, ali nešto me jednostavno koči da probam opet s njom:
Ja neznam šta da radim!
|