Quote:
yakuzza kaže:
Ono što je u prirodi kreacije, a što je poznato daleko pre rađanja moderne nauke jeste Mahapralaya ili potpuno poništenje kreacije, ali i njen novi početak ili ponovno stvaranje, taj proces se dešava veliki broj puta.
Ne postoji "veliki prasak" osim kao ljudska zamisao na bazi pogrešnih zaključaka čije je uporište u materiji, dakle, u ograničenom razumevanju, kao što je u suštini i celokupna mehanicistička naučna paradigma, zato i ne može razumeti prirodu stvaranja, nit prirodu krecije, kamoli prihvatiti inteligenciju koja stoji iza svega kao jedna celina, samim tim ni prirodu preispitivanja. Mašala.
Kamoli da shvati da ljudski mozak može funkcionisati duboko ispod 1Hz, iako za to postoje dokazi na mnogo strana.
|
Uopće nije riječ o odnosu nematerijalog i materijalnog.
Naime, na jednoj od tema na kojoj sam pisao prije nekoliko mjeseci sam izašao sa hipotezom o kojoj špekulira moderna fizika po kojoj se u okviru Principa holografije sve što postoji u suštini može svesti na fenomen informacije.
Stavio sam i citat iz knjige poznatog fizičara Briana Greenea "Tkivo svemira: Prostor, vrijeme i zašto su stvari kakve jesu" u kojem on to ugrubo objašnjava. Mogao sam staviti i citate iz knjiga drugih autora poput Stephena Hawkinga čisto da se vidi kako tu nije riječ o ludiranju jednog otkačenog fizičara nego prije o jednom mainstream stavu unutar te znanosti.
Valjda ne trebam pojašnjavati kako je informacija u suštini ipak nematerijalan fenomen.
Na koji se, dakle, u konačnici moguće može svesti sva postojeća materijalna stvarnost.
Dakle, nije riječ o odnosu materijalnog i nematerijalnog nego dokazanog i dokazivog s jedne strane te nedokazanog i lako moguće nedokazivog s druge pa i o odnosu između spoznaja znanosti s jedne i obične filozofije ako ne samo manje ili više maštovitog špekuliranja s druge strane.
Veliki prasak se sudeći po ogromnoj količini dokaza koji stoje iza te i dalje iznimno uspješne fizikalne teorije ipak dogodio, bez obzira je li riječ o materijalnom fenomenu ili ipak nematerijalnom u slučaju da se sva materija može u konačnici svesti na nematerijalni fenomen informacije.
Kao što sam već ranije rekao, ja razumijem da je znanost za mnoge jako neugodna između ostalog jer dovodi u pitanje istinitost maštovitih špekulacija na koje oni rado prijanjaju iz različitih razloga pa zbog toga čak i jednostavno dosadna, ali to je zapravo nebitno.
Jedino što se tu računa za pravo je upućuje li na istinu ili ne.
Ako upućuje na istinu, onda vrijedi.
Ako kriterij istinitosti nije na strani znanosti, nego nekih filozofijskih i sličnih učenja, onda iste treba preferirati u odnosu na znanost.
No, tu problem nastaje kada se pokaže potreba dokazivanja takvih filozofijskih i sličnih špekulacija i učenja i to po kriteriju istinitosti, jer je u njima premnogo toga ne samo nedokazano nego i nedokazivo.
Sa fizikom tu nekih većih problema jednostavno nema, jer joj je zbog znanstvene metodologije toleriranje takvog stanja jednostavno nedopušteno i nedopustivo.
Tako danas u fizici vjerojatno u tom smislu najveći problem predstavlja nedostatno kvalitetna tehnologija koja nam još ne omogućava izgradnju dovoljno snažnih akceleratora pomoću kojih bi mogli prodrijeti u tzv. Planckovu duljinu (ispod koje se ne može ni mjeriti) i tako bi prikupili informacije o mnogim fenomenima koji za sad izmiču našoj spoznaji.
No, za nadati je se pa i vjerovati kako će se i taj problem polako, ali sigurno riješiti kroz vrijeme.
I ta vrsta vjere spada u onu koju je Erich From u svojoj knjizi "Umijeće ljubavi" okarakterizirao i opisao kao racionalnu vjeru, onu u racionalne argumente i mogućnost racionalnog dokazivanja, za razliku od one iracionalne koja se svodi na slijepo povjerenje u autoritete, bez obzira je li riječ o pojedincima ili zajednici, gdje ljudi pristaju uz neke tvrdnje samo zato jer ih izriče određeni autoritet.
No, da se razumijemo, nedopustiva je i slijepa iracionalna vjera i u autoritet znanosti, pa tako imamo u nekim njenim područjima poput medicine još od prirodnih znanosti neobjašnjene fenomene, metode, vještine i tehnike koji ipak što liječe ljude kojima konvencionalna medicina nije u stanju pomoći ili ako ne to, onda ipak pozitivno djeluju na zdravlje ljudi i olakšavaju njihovu situaciju. A to je, kada je medicina u pitanju, ipak najvažnije. Uz činjenicu da ne nanosi štetu.
No, to već ima veze sa inače vrlo kompliciranom ljudskom psihologijom, djelovanjem autosugestije odnosno sugestije i sličnim fenomenima.