Pogledaj jedan post
Old 15.07.2009., 14:13   #655
Istigasa - Traženje pomoći od nekoga mimo Allaha dž.š, kakvo imate mišljenje o tome??

evo jedan članak vezano za tu temu!!!



بسم الله الرئshy;من الرئshy;يم

Kada je u pitanju ovaj vid posredovanja u islamu, u suri Azzumar, ajetu 44., Allah dž.š. kaže :
“قُلْ لِلَّهِ الشَّفَاعَةُ جَمِيعًا ۖ لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۖ ثُمَّ إِلَيْهِ تُرْجَعُونَ "
Allahovo je svako posredovanje, Njegova je vlast nad Nebesima i Zemljom, zatim se Njemu vraćate.”
Na tu temu i Pejgamber a.s je izrekao čuveni hadis, u kome se kaže: Meni je dato posredovanje.

Onome ko u srcu i razumu nema nura, na prvi pogled, izgledat će da se značenje citiranog ajeta kosi sa sadržajem spomenutog hadisa. Jer, u ovom ajetu, Allah dž.š. ističe da samo On ima pravo na posredovanje, a u navedenom hadisu Pejgamber a.s kazuje kako, također, i on ima pravo posredovanja. Međutim, zdrav razum i srce ispunjeno svjetlošću, znaju da ovdje uopće nema nikakvih kontradiktornosti.
Pošto svako posredovanje pripada Allahu, u tom smislu i posredovanje Božijeg Poslanika a.s nije izvan tih okvira. Tj. nema Poslanikovog a.s posredovanja bez Allahove dozvole. Jer Allah je Uzrok i Izvor svega i svačega, a stvorenja, među kojima je i Poslanik a.s., su samo sredstva. Allah, tako, dozvoli, onome kome On hoće, da bude posrednik, ali to biva isključivo sa Njegovom dozvolom.
Oni koji nisu razumjeli ovakav Allahov poredak, za svakoga ko kaže, npr. O Allahu tako ti Tvoga Poslanika, ili se, pak, pozovu na ime nekog velikana, lahko će optužiti za nevjerstvo, novotariju, ili, čak, širk. Oni ne shvataju, da kada Allah pripisuje nekom pojedina svojstva, kao na primjer svojstvo moći ili pomaganje drugih, da to predstavlja poklon ili čast od Allaha, iako to ne znači da je ta osoba postala izvorom moći, ili bilo koje druge osobine. Jer, Allah je Izvor tih svojstava i osobina i ovakav Njegov odnos naspram stvorenja vjernici itekako razumiju. Oni razumiju, da je, u suštini, samo Allah Pravi pomagač, a ne neko drugi, pa makar i bio jedan od Allahovih najodabranijh robova. Allahov rob samo je privremeni nosilac nekog svojstva i osobine, u onoj mjeri koliko Allah to hoće i koliko ga časti. Iz tog razloga, često u hadisima i u Kur’anu naiđemo na neke naredbe koje nam naređuju da pomažemo druge i da ih upućujemo na pravi put, mada se podrazumijeva da mi nismo suštinski pomagači, niti oni koji izvode druge na pravi put.
Nažalost, ovo pitanje i mnoga druga pitanja u vjeri, često su bila razlogom, da muslimani jedni druge počinju optuživati, kvalifikujući jedni druge nazivima, kao što su otpadnik, fasik, novotarijaš, i razna druga pogrdna imena, koja ne priliče muslimanima, bez obzira na njihov različit stav i ma koliko tešku raspravu.
Tako, neki savremeni muslimani, izgleda, misle da su bogobojazniji od ashaba Božijeg Poslanika. Ashab, Hz. Hasan Ibn Sabit, kaže o Poslaniku a.s. u jednoj od njegovih pjesama:
O Ti koji si oslonac za svakoga i utočiste svakome, podrška slabima i siromasima!
Pejgamber a.s. je čuo ove stihove i pohvalio pjesnika. Čak mu je napravio i mimber u džamiji, da bi pred svima recitovao svoje pjesme. Povrh svega, još je i molio za tog ashaba da mu Allah podari podršku Svetog Duha (Ruhu-l-Qudusa) . Hvala Bogu da taj ashab nije sada među nama, jer bi ga mnogo sadašnjih muslimana i uleme proglasili otpadnikom iz vjere.
Hasan ibn Sabit je, naravno, znao da je Pejgamber a.s samo sredstvo, a Allah je Taj koji je pomagač, utočiste i oslonac.
Na sličan način, mi i u Kur’anu čitamo kako Allah kaže svome Poslaniku: Ti zaista izvodiš na pravi put!(Aš-Ŧnbsp;ura,52.), dok se u drugom ajetu npr. kaže: ti zaista ne upućuješ koga voliš na pravi put nego Allah je taj koji upućuje! (Kazivanja, 56.). Ovi ajeti znače da Pejgamber a.s. zaista upućuje i izvodi na pravi put, ali isključivo onoga koga je Allah odredio da bude upućen. Tačnije rečeno, Poslanik a.s. upućuje, ali u okviru Allahove želje, a ne uprkos Allahovoj želji.
Pa kada je tražio podršku i utočište kod Allahovog Poslanika, hz. Hasan ibn Sabit nije mislio da Pejgamber a.s ima samostalno htijenje, moć i pomaganje koje je odvojeno ili ravno Allahovom htijenju i pomaganju. To bi, naravno, bilo suludo i neprihvatljivo i, pitamo se, zar ima neko ko, ustvari, tako može i da razmišlja?
Ako smo, zato, sve ovo razumjeli na ispravan način, onda ćemo razumjeti zašto Allah kaže u suri Fatiha: I samo od Tebe pomoć tražimo. Razumjet ćemo, također, i zašto Pejgamber a.s kaže u hadisu: I kada pomoć i podršku tražite, tražite je od Allaha. Ili, kada kaže: Ne traži se pomoć od mene nego se traži od Allaha.
Inače, treba znati, da kada tražimo pomoć od nekoga, ne bismo trebali misliti da je taj neko uzrok pomoći i podrške. Ustvari, pravi uzrok je Allah i svi mi smo samo sredstva preko koje pomoć dolazi. Drugim riječima rečeno, može se tražiti pomoć od drugih, ali ne činiti to srcem, nego jezikom, jer srce bi trebalo da traži stalno svoga Gospodara, pošto je svaka pomoć od Njega, bilo direktno, ili preko stvorenja.
Izgleda da je Pejgamber a.s dao svakome odgovor koji je u skladu sa njegovim stepenom razumijevanja, pa je zato ponekada odobravao da se traži pomoć od njega, a ponekada je naglašavao da je pomoć samo Allahova. Ovo je sve zavisilo od toga ko bi mu postavio pitanje i na kojem stepenu razumijevanja bi bila ta osoba.
Pa tako, postoji hadis u kojem Pejgamber a.s. kaže : Ja sam Sejjid(Gospodar) sinova Ademovih . Međutim, u drugom hadisu kaže: Sejjid je samo Allah .
Taberani, Ebu Jaala i Ibn El-Sunni prenose od Ibn Mesuda r.a da je Allahov poslanik a.s. rekao: Ako izgubite nešto ili trebate pomoć (da nađete to), na mjestu gdje nema nikoga od ljudi, recite: O Allahovi robovi pomozite mi, jer Allah ima robova koje mi ne vidimo.
Ibn Hadžer El-Askalani prenosi u svojoj knjizi Feth El-Bari (8/578-579) i Imam Ahmed u Musnedu (3/482) da je ashab El-Haris Ibn Hassan rekao Pejgamberu a.s.: Utječem se Allahu i Njegovom Poslaniku od toga da budem kao Adov glasnik ( čovjek koji nosi loše vijesti). Pejgamber a.s, zbog ovih riječi u kojima je ovaj ashab zatražio utočište i kod njega, nije optužio čovjeka za širk, pošto je znao da taj ashab vrlo dobro zna da sam Poslanik a.s nema niti snage niti moći, jer je sve to u Allaha dž.š.
U pogledu ove teme, pored svega što smo naveli, zanimljiv je i sljedeći ajet iz sure Al-Qasas 15., u kojem Allah dž.š kaže : I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu kako se tuku, jedan je pripadao njegovu a drugi neprijateljskome narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskoga naroda, i Musa ga udari šakom i usmrti; >Ovo je šejtanov posao!< uzviknu, >on je zaista otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!<
U ovom ajetu vidimo da je dozvoljeno tražiti pomoć od Allahovih robova kada srce zna da je pravi pomagač samo Allah dž.š, a da su Njegova svorenja samo sredstva.
Nešto slično naglašava se i u jednom hadisu:
Na sudnjem danu sunce će se približiti (ljudima) sve dok ne dođe znoj do polovine njihovih ušiju. I dok budu u takvom stanju tražit će pomoć od Adema a.s., Musa a.s., zatim Muhameda a.s., koji jedini ima mogućnost posredovanja da bi sudio među ljudima.
Ovaj hadis potvrđuje ono što je spomenuto i u prethodnom ajetu. Dakle, da nije dozvoljeno traženje pomoći od ljudi, ne bi Allah dž.š. dozvolio da ljudi traže pomoć od Poslanika a.s. u tom teškom trenutku.
Imam Tirmizi u svom djelu “Sunen” (5/569, hadis br.3578) prenosi da je Poslaniku a.s. došao jedan slijep čovjek i zatražio od njega da zamoli Allaha da ga izliječi. Resulullah je na to odgovorio: Ako hoćeš zamoliću za tebe,ili, ako hoćeš, ti se strpi (odluka je na tebi). Čovjek je, na to, odgovorio: Ne, ja želim da ti moliš Allaha da me izliječi. Poslanik a.s. mu naredi da temeljito uzme abdest i da prouči ovu dovu :
O Allahu tebe molim, i uzimam za posrednika Tvoga Vjerovjesnika Muhameda a.s., Vjerovjesnika milosti, uzimam tebe Vjerovjesniče za posrednika kod mog Gospodara, u mom stanju, da bi mi bila ispunjena želja. O Allahu primi njegovo posredništvo što se tiče mene. Dova je bila uslišana i čovjek je progledao.
Ovdje možemo zaključiti da ovaj hadis potvrđuje mogućnost uzimanja Pejgambera a.s. za posrednika. I to samo u slučaju kada je naše srce ubijeđeno da je samo Allah pomagač, a sva stvorenja, uključujući i sve poslanike, su samo sredstva.
Vezano za ovu temu, Pejgamber a.s je također rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, pojavit će se Isa sin Merjemin, kao pravedan Imam i poštovan sudija, pa ce križ razbiti i svinju ubiti (kao znak da je protiv konzumiranja svinjskog mesa), i situaciju među ljudima pomiriti i mržnju otkloniti. I neće prihvatiti novac koji mu se nudi (na poklon, i stat će ispred moga mezara i reći: O Muhamede! Tad cu mu odgovoriti.
Ovaj hadis se smatra dokazom da je pohvalno posjetiti i zovnuti Pejgambera a.s nakon njegove smrti, a također, ovaj hadis nam, na neki način, govori i da je Poslanik a.s živ u svom mezaru, ali je to jedan poseban način života koji je Allah dž.š. dao njemu, kao što ga je, recimo, dao i Ŧnbsp;ehidima. Mi njihov život, jednostavno, ne opažamo, iako on traje, paralelno sa našim životima.
U Buharijinom Sahihu (hadis br.3365), u poglavlju o vjerovjesnicima, navodi se predaja da je majka Ismaila a.s. tražila vodu za svoga sina u pustinji, kad u toku traženja začu neki glas, pa je onda rekla: O vlasniče toga glasa, pomozi ako ima bilo šta dobro kod tebe. Tada se pojavio Melek Džibril a.s I poznat nam je rasplet ovoga događaja.
Hz. Hadžera, kao odabrana žena, tražila je pomoć od stvorenja iz nevidljivog svijeta i nije smatrala da je to širk ili nešto zabranjeno. Ona je znala da postoji mnogo svjetova oko nje koje ona ne može vidjeti, a te svjetove je Allah dž.š. stvorio kao sredstva putem kojih pomaže ljudima.
Primjer Allahove podrške i pomoći putem nevidljivih stvorenja jeste podrška Poslaniku a.s. preko Džibrila a.s. Međutim, ta podrška odnosila se i na sva druga stvorenja, jer nam je Džebrail a.s. prenio Allahovu riječ. Pa zašto, u tom trenutku, Poslanik a.s. nije odbio pomoć Džebraila a.s. obrazlažući to npr. riječima: Ja podršku tražim od Allaha dž.š.. lično. Zato što je Poslanik a.s. znao, u šta bi trebao biti uvjeren i svaki vjernik, da se iza svega toga, opet nalazi Gospodar. Jer, Kuran a.š. kaže: Reci: Sve je od Allaha dž.š.!Pa šta je ovim ljudima, skoro da ne shvataju nikakav govor?(sura An-Nisa, ajet 77)
Ibn Ebi Sejbe i Imam Bejheki u vjerodostojnom hadisu prenose, da se jedan čovjek, za vrijeme hilafeta hz. Omera r.a., dok je u Medini bila suša, uputio ka mezaru Poslanika a.s. Kada je došao ispred njegovog a.s mezara rekao je: O Poslaniče, zamoli Allaha da nam spusti kisu! Pa je iste noći usnio Poslanika a.s koji mu u snu govori: Otiđi do Omera i prenesi mu selam od mene i reci mu da će biti kiše. I tako je i bilo kako je rekao Poslanik a.s.
Ovdje se postavlja pitanje zašto je taj ashab, koji je živio u vrijeme pravovjerne uleme i odabranih ljudi, trčao Pejgamberu a.s i tražio pomoć od njega, nakon njegove smrti, a niti hz. Omer, niti bilo ko drugi, ovog čovjeka nisu optužili za nevjerstvo, širk, ili nešto slično. Nad njim nije bila sprovedena smrtna kazna kako je to, mnogo kasnije, bilo učinjeno sa mnogim vjernicima, u vrijeme Muhammeda ibn Abdulvehaba, od ruku njegove vojske i uleme. Nije valjda da su oni bili pobožniji od hz. Omera i brojnih ashaba, koji su živjeli u ono vrijeme.
Nažalost, u pogledu Poslanikovog a.s. zagovorništva, zaboravljeni su mnogi kur’anski ajeti:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَابْتَغُوا إِلَيْهِ الْوَسِيلَةَ وَجَاهِدُوا فِي سَبِيلِهِ لَعَلَّكُمْ تُفْلِئshy;ُونَ
O vjernici Allaha se bojte i tražite Vesilet (Svako moguće sredstvo) (na putu) ka Njemu i trud ulažite na Njegovom putu, da biste bili uspješni.
Na žalost u većini prijevoda, ovaj ajet nije ispravno preveden, a on se može smatrati glavnim dokazom i podstrekom da se Poslanika a. s može uzeti za posrednika, (kao sredstvo) na putu ka Allahu dž.š.
Sljedeći ajet iz sure Al-Isra 57., ima slično značenje: Takvi koje oni prizivaju, traže sredstvo (na putu) Gospodaru svom - koji od njih će biti najbliži - i nadaju se milosti Njegovoj i boje se kazne Njegove. Uistinu, kazna Gospodara tvog je ono čega se treba čuvati.

A, vezano za ovu temu, nezaobilazan je i ajet: A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se prema Allahovom naređenju pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dodju tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je Milostiv.
Sve četiri mezheba slažu se, vezano za ovaj ajet, da je dozvoljeno traženje posredništva od Poslanika a.s. Ovom mišljenju jedino se suprotstavlja Ibn Tejmijje, ali je on, inače, i poznat po svom stavu protiv Ehlul Bejta i velikog broja islamske uleme.
Nemoguće je ne zaključiti da je Poslanik a.s imao posredničku ulogu kod Allaha dž.š, dok je bio među živima, ali i nakon što je preselio.
Ibn Kesir prenosi u svom Tefsiru priču od imama Utejbia koji je vidio jednog beduina kako stoji ispred mezara Poslanika a.s i obraća mu se sljedećim riječima: O Poslaniče, došao sam tebi da te molim da mi budeš zagovornik kod Allaha dž.š., da mi oprosti.. Zatim je otišao. Imam Utejbi kaže dalje: Zaspao sam nakon toga i usnio Poslanika a.s koji mi je rekao: O Utejbi, nadji toga beduina i obraduj ga da mu se Allah smilovao.
Jos jedan dokaz za sve ovo je sahih hadis koji prenosi više prenosilaca, u kome se kaže: Ko kaže kada krene na namaz (u džamiju): O Allahu, tako ti onih koji te mole i tako ti hodanja moga u Tvoje ime, jer nisam hodao oholo, niti se pretvarao, niti bio nepravedan, tako ti svega ovoga, sačuvaj me džehennemske vatre i oprosti grijehe moje, zaista niko drugi ne oprašta grijehe osim Tebe. Tad će Allah zadužiti sedamdeset hiljeda meleka da traže oprost za njega,i Allah će ga gledati u lice, sve dok ne obavi svoj namaz.
U ovom hadisu jasno se vidi kako nas Poslanik a.s uči o načinima molitve Allahu dž.š., uzimajući njegove iskrene robove i naša dobra djela kao zagovornike kod Allaha.
Kada je umrla hz. Fatima bint Esed, majka hz. Alije r.a., Poslanik a.s je rekao: O Allahu oprosti mojoj majci Fatimu bint Esed, tako ti tvoga Vjerovjesnika i svih vjerovjesnika prije mene. Ti si Taj koji je Milostan nad milosnima.

U tom pogledu zanimljiv je i sljedeći hadis, u kome Božiji Poslanik a.s kaže: Kada je Adem a.s pogriješio uputio je ove riječi svomeGospodaru: O Gospodaru moj, tako ti Tvoga Muhammeda, oprosti mi! Potom ga je Allah dž.š pitao otkuda on zna za Muhammeda a.s kada još uvijek uvijek nije bio stvoren. Adem a.s. na to je odgovorio: Kada si me stvorio iudahno tvoj Ruh u mene, ja sam digao glavu svoju i vidio na stibovimaa Arša kako piše: Nema Boga osim Allaha, Muhammed je Poslanik Allahov, pa sam razumio da nisi sastavio sa Tvojim imenom osim sebi najdraže stvorenje. Allah dž.š. reče: Istinu si govorio o Ademe, on je zaista Meni najdraže stvorenj, uzimaj ga zagovornikom i ja sam ti oprostio. I da nema Muhammeda, ne bih tebe stvorio.
Na ovaj hadis je ukazao Imam Malik kada ga je abasijski halifa El-Mensur upitao, da li da se okrene Poslanikovom a.s. mezaru, ili Kibli (Pri upucivanju dove), pa je Imam Malik odgovorio: Zašto se ne okrenuti mezaru Poslanika a.s kada je on tvoj zagovornik i zagovornik tvoga oca Adema a.s na Sudnjem danu. Ti se okreni prema njemu i traži njegovo zagovorništvo.
I kako da se ne obratimo Poslaniku a.s kada znamo da je on rekao: Ko god naziva meni selam, Allah dž.š. mi vrati život da bih ja odgovorio na selam.
Kako da ne tražimo od njega a.s, kada je rekao: Moj život je dobro za vas, meni govorite i ja vama govorim. I nakon moje smrti je dobro za vas, također, vaša djela se predstavljaju meni, pa kada dobro vidim, zahvalim Allahu na tome, i kada loše vidim, tražim oprost od Allaha za vas.
I taj život u mezaru, također, nije vezan samo za Allahovog Poslanika a.s, nego je dat svim poslanicima i Allahovim dobrim ljudima, pa kako da ih ne posjećujemo i da ne tražimo od njih da čine dovu za nas. Kako da im ne nazivamo selam, kada se selam i kamenju upućuje.
Oni koji to zabranjuju, to čine kako bi naše veze sa Poslanikom a.s oslabile, i kako bi oslabile naše veze sa Allahovim odabranim robovima. Zato mnogi od njih ističu kako je širk posjetiti mezar evlija, tražiti od njih bilo šta, čak i ako znamo da su oni samo sredstvo, širk je, prema takvima, klanjati u džamiji u kojoj ima mezar, donositi glasno salavate na Poslanika a.s., pretjerivati u ljubavi prema Poslaniku a.s i Ehlul Bejtu, itd…
Na taj način, savremene vjerske pubertetlije i pišu svoje Sire i djela, promovišući ideju o prekidanju veze sa našim izvorima koje je Allah dao i poslao, kako bismo i na taj način, često preko Poslanika a.s, uspostavljali vezu, ustvari, samo s Njim.
Jeli moguce da je umet bio u sirku sve dok se nije pojavio Ibn Tejmija koji prvi rekao da je sirk nakon 700 godine koji umet proveo u sirku.
Broj uleme koji su uzimali Pejgambera I dobih robove za posrednike je ogroman I ja cu dpomeniti samo sta kaze imam Safii (kada mi treba nesto ja klanjam dva rekata zatim idem da posjetim mezar od Ebu Hanifa I molim Allaha I za kratko zelja budi ispunjena) Historija Begdada 1/123

[1] Sahihu-l-Buhari (hadis br.335) , Muslim (hadis br.521)



[1] Djelo Istigasa od Omer Kamila, dio br.4

[1] Tirmizijeva zbirka, hadis br.2516

[1] El-Hajsami, u djelu Medžma-al-Zevaid 10/159.



[1] Muslimova zbirka, (hadis br.2278)

[1] Musned 4/24-25

[1] Et-Taberani 10/217, Ebu Jaala9/177 (s obzirom da Ibn Hadžer kaže da je hadis Hasen, El-Hejsemi kaže da su pouzdani prenosioci- pročitaj knjige “Tumačenja Ezkara” od Ibn Illana 5/151 i “Medžma El-Zevaid” 10/132 .)



[1] Sahihu-l-Buhari II dio, str.536 (hadis br.1475)

[1] Ibn Madže “Sunen” (1385), imam Nesai 6/169 (hadis br.10495) , imam Taberani “Mu’džem” 9/30 (hadis br.8311) (hadisi s istim sadržajem)

[1] Ebu Jaala Musned 11/462, El-Hakim Mustedrek 2/651 (u predaji od Hakima kaže Pejgamber a.s da će mu Isa a.s nazvati selam i da će mu biti odgovoreno.)



[1] Ibn Hadžer u djelu Fethu-l-Bari je rekao da je ovaj hadis sahih, a također i Ibn Ebi Sejbe u Musnedu 6/356.



[1] Pročitaj Tefsir od Ibn Kesira<SPAN style="LINE-HEIGHT: 115%; FONT-FAMILY: 'Cambria','serif'; FONT-SIZE: 8pt; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-fami
Tavus-baba is offline  
Odgovori s citatom