Quote:
kajperinja kaže:
Ne, niti ti kriva...niti napravila nista lose, samo su oni osjetili tvoju nesigurnost...i iskoristili ju.
|
što su onda ta današnja djeca, neka nerealizirana šaka jada kad zadovoljstvo pronalaze u uočavanju i iskorištavanju nečije nesigurnosti?
Quote:
BoleynAnne kaže:
Moja noćna mora sa određenim maturantima se i danas nastavila. Nisu ta djeca bezobrazna, ali stvari koje oni meni govore i koje oni percipiraju kao kompliment, meni su neprimjereni za odnos profesora - ucenika i provocirajuci s obzirom da je svega nekoliko godina razlike između mojih učenika i mene.
|
što ti govore konkretno?
Quote:
mjau mjau kaže:
Pa kaj se onda plačeš tu na forumu ako si spremna bit tak "stroga"?
Mislim, ajmo bit realni.
Ti kad si išla u srednju si smatrala vjeronauk kao ozbiljan predmet?
Mislim, ak jesi, šokirat ću te, ali taj predmet je sprdnja među 99% učenika, ovih 1% su oni koji idu na teologiju kasnije, pretpostavljam.
Tak da bi ti ja preporučio da ideš na suprotnu taktiku, nemoj držati strahovladu jer 99% ljudi ne ide na vjeronauk jer su veliki vjernici, nego jer je to običaj, rijetko tko i razmišlja da upiše etiku, na vjeronauk se ide i to je tak. Glupost, ali je tako.
Pomiri se s tim i prihvati da nisi baš izabrala neki predmet za podučavanje.
Radije se "sprijatelji" s ljudima kad ti dođu an vjeronauk, pričaj s njima o svemu i svačemu, a ne očekuj da će ti netko učiti definicije na vjeronauku.  |
potpisujem.
meni je recimo vjeronauk u srednjoj (gimnaziji) bio pravi promašaj: niti dovoljno "nevažan" da smo mogli sjediti kao torbe i odmarati od dosta zahtjevnog gimnazijskog programa, niti dovoljno "važan", tj. zanimljiv da bi zaista pokušao nešto naučiti (zapravo ne znam što se uopće na vjeronauku može naučiti no to je neka druga tema). ali to vjerojatno ovisi od vjeroučitelja do vjeroučitelja, kao uostalom kod svakog predmeta.
kolegice, ne znam ni što se ti previše žališ. predmet koji predaješ je, ruku na srce, marginalan i to znaš i sama. ali to nastoj vidjeti kao - prednost. naime pitaj se kako je recimo profesorima matematike, biologije ili hrvatskog koji ipak moraju tumačiti kud i kamo zahtjevniju građu i više se pripremati za svoj sat, a istodobno održavati atmosferu i disciplinu kao i ti na svom satu.
najveća vjerojatnost je da ću kad diplomiram raditi u prosvjeti. no kako je vrijeme prolazilo, sve sam manje bio uvjeren da je to posao za mene. ni sada nisam siguran, nekad mislim da je, nekad mislim da sam potpuno promašio faks...
jer na faksu nas nisu učili kako se ophoditi s poluzainteresiranim i poluodgojenim tinejdžerima ili djecom, a još manje s onim jebivjetrima iz strukovnih škola kojima su odgoj i bonton strani pojmovi.
volim to što studiram, volio bih to i predavati, ali mi se ne da ulaziti u neki odnos s tom ekipom, nisu mi zanimljivi, štoviše često su mi iritantni kao pojava zato što imaju taj nekakav gard kao da su pokupili svu pamet svijeta, kao da su nešto posebno zanimljivi, a zapravo znaju vrlo malo i o predmetima koje uče i o životu općenito - kao uostalom i svi mi u tim godinama.