ja ne znam ni jednu mamu koja nije bar malo tužna kad joj se djeca iseljavaju iz doma, pa čak i dva kvarta dalje, a kamoli u drugu državu. većina njih prođe kroz taj proces, prihvate situaciju, smire se i idu dalje.
svima nama ovdje koje imamo malu djecu i koje smo tek "nedavno" otišle iz roditeljskog doma i starci nam još uvijek idu na živce i pokušavaju visiti nad glavama to se može činiti smiješno i kao previše dramljenja, no vjerujem kako niti jedna od nas kada dođe taj dan neće ostati ravnodušna. osim mene jer moj sin će zauvijek ostati sa mnom.
