Quote:
Speare Shaker kaže:
Pa to je lijepo, samo je ovdje problem što se Antonio smatra jednim od najcjenjenijih, a moguće trenutno i najcjenjenijim neuroznanstvenikom.
Da ja tebi kažem par stvari kada su znanstvene zablude u pitanju.
Imaš Einsteina koji je 1916. izašao sa svojom Općom teorijom relativnosti u kojoj je poprilično modificirao Newtonov model gravitacije. Ali gravitacija je ovdje manje bitna, kvaka je u tome da je OTR kao prva teorija klasične fizike dopuštala do tada nezamislve manipulacije prostorom i vremenom odnosno prostorvremenom.
Tu je teoriju iskoristio fizičar Georges Lemaitre koji je postulirao hipotezu o prvobitnom atomu iz koje se razvila Teorija velikog praska.
I što se dogodilo?
Einstein nije prihvatio tu teoriju premda je zapravo izašla iz njegove OTR jednostavno zato jer je bila u suprotnosti sa njegovim teološkim i filozofskim promišljanjima o svijetu.
Naravno kada su se kasnije nagomilali dokazi u vidu opažanja koji su potvrdili TVP, morao je priznati svoje zablude.
Također je dosta kasnije u ranim šezdesetim poznati i vrlo cijenjeni astronom Fred Hoyle izašao sa modelom beskonačnog svemira koji je također zaobilazio TVP. Naravno, i taj je model odbačen kao netočan jer ga za razliku od TVP nisu potvrđivala opažanja.
Ukratko, razni kvalificirani pa čak i vrlo cijenjeni fizičari su izlazili sa raznim modelima, ali kako je to rekao lijepo također iznimno cijenjeni fizičar Richard Feynman: "Ako se ne slaže sa pokusom, pogrešno je."
Dakle, suprotno od onoga što se često misli, u znanosti zaista svatko ima pravo na svoje mišljenje, no problem nastaje kada se isto nađe na ispitu konkretnih dokaza, eksperimenata i opažanja, koji ga trebaju potvrditi ili opovrći.
I nitko se ne treba naći uvrijeđenim ako konkretni podaci odbace neko mišljenje ili model, jer su konkretni podaci iz eksperimenata jako često neumoljivi.
Doduše, ponekad baš i nije tako pa je potrebno ponavljati eksperimente i više puta, a onda još godinama nakon njih intepretirati što smo zapravo dobili u tim eksperimentima i kakve nam oni zaključke zapravo posreduju (kao što je to najavljeno u CERNU povodom eksperimenata koji su trebali potvrditi postojanje Higgsovog bozona, a što za sada izgleda kao i da jesu), ali zato se često kaže kako se do napretka u znanosti dolazi polako i u sitnim koracima.
|
Naravno da se smatra najcjenjenijim jer ide najviše na ruku onima koji ga cijene.E sad pitanje je koga cijeni jer sumnjam da ga ovi koje sam naveo cijene.On je dokazao ono što je vidljivo i što je moguće donekle dokazati ali postoji nešto što se kosi s time što je on dokazao ,a što on ne može dokazati e tu je problem.Ne možeš ti recimo dokazati utjecaj uma na materiju.Ti možeš vidjeti posljedica utjecaja tog ali s čime ćeš izmjeriti to ?Kako ćeš vidjeti tu silu nevidljivu ?Znanstvenici još uvijek ne prihvaćaju to barem koliko ja znam.Možda ti znaš nešto o tome jer zanima me stav znanstvenika na tu temu.Dakle utjecaj uma na materiju.Ako možemo utjecati na materiju odnosno na polje vidljivog onda možemo utjecati i na polje nevidljivog.To je veliki problem znanstvenicima jer zadaje im šamare i njima i svemu onome za što su se borili.
Kažeš ispiti konkretnih dokaza i podataka.Da ali od kud meni ili znanstveniku konkretan dokaz utjecaja uma na materiju ?Ne imati dokaze ne znači da to ne postoji.Ako ja nešto ne mogu dokazati to ne znači da to nešto ne postoji.E sad ako znanstveniku pokažem eksperiment utjecaja uma na materiju ,a ne obrazložim to konkretnim dokazima i on meni odbije to i ne povjeruje u to, onda je on tvrdoglava i zadrta budala.Šta drugo reći ?